Kako je Hrvatska, koja se čak i kroz Ustav, najviši pravni akt, definira kao socijalna država, uspjela doći u socijalni bezdan u kojem čak 330 tisuća njezinih blokiranih stanovnika živi onkraj socijalne pravde? Istina je da smo zakazali u svakom pogledu: za one koji sugrađane u socijalnim problemima doživljavaju kao neodgovorne individue s navikama pijanih bogataša zakazali smo u odgojnom smislu – nismo im pružili financijsku edukaciju ni mehanizme kontrole koji bi ih vratili u kolosijek, za one koji su u vrtlog duga dospjeli zbog gubitka posla odgovorni bi se trebali prisjetiti onih članaka Ustava koji građanima jamče pravo na rad, a zaposlenima na zaradu kojom mogu osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
A za sve koji su se, bez obzira na uzrok, našli u toj pat-poziciji, više od svega zakazali su mehanizmi pravne zaštite koji su nakaradnim zakonima kao što je aktualni Ovršni zakon omogućili da im kugla na lancu oko noge veličine ping-pong loptice nabuja do veličine košarkaške lopte. Problem već predugo traje, toliko dugo da je bunar očaja u koji su pali postao smrdljiva bara čiji se vonj širi svugdje okolo, do svih nas dopire sasvim dovoljno da bismo ga bili svjesni. Ili ne baš do svih – oni koji imaju mandat donošenja odluka koje bi mogle napraviti pomak nemaju, čini se, baš tako osjetljive nosove. Izmjene Ovršnog zakona koji omogućava hipertrofiju duga čekaju negdje “na lageru” i nikako da uđu u saborsku proceduru pa se tako zbog inicijalnih 200-tinjak kuna duga plijene nekretnine, a zbog 13 tisuća kuna duga deložira umirovljenica. Troškovi javnih bilježnika, odvjetnika i Fine posebna su priča.
Okupiranost sistemskim ugrozama sprečava ih valjda u rješavanju problema ovih 330 tisuća manje sistemski važnih članova “wannabe” društva socijalne pravde. Večernji list nedavno je pokrenuo akciju “Spasimo blokirane!”; otvorili smo društvenu raspravu u koju su se uključili i kreatori mogućih rješenja, predstavnici dužnika, vjerovnika, kompanija za naplatu potraživanja... svi – osim odgovornih. Iako su, naravno, bili pozvani. Reakcije koje svaki dan dolaze do nas, od prvih tekstova, okruglog stola za koji je interes pokazalo toliko sugrađana da bi se popunila i oveća dvorana, kolega iz drugih medija koji su prepoznali problem i proširili akciju, do novih prijedloga rješenja koja stižu svaki dan, pokazuju da ovdje – gori!
Više se ne javljaju samo očajnici sa svojim tužnim pričama na koje su mjerodavni očito oguglali. Nisu to samo udruge koje organiziraju peticije za rušenje Ovršnog zakona. Javljaju se njihova braća, prijatelji, poslovnjaci... s idejama od kojih su neke adresirane na predsjednika Vlade i Sabora i, navodno, proslijeđene Ministarstvu financija na koje je prenesena obveza da im odgovori. Čekamo i mi taj odgovor, baš nas zanima. I nastavljamo akciju, pozivamo građane da se uključe, ali i prozivamo državu – na nju smo prenijeli dio svoje slobode i svojih prihoda da se zauzvrat brine za sve nas, i za ovih 7,7 posto blokiranih i ovršenih. Računajte na nas!
>>Spasimo blokirane! 'Digao sam 117.000, a dug je sad 390.000 kn'
>>Agencija za naplatu: Realno je da neke dugove nećemo nikada naplatiti
imam dosta prijatelja. neki kad dobiju plaću prvo plate račune pa sta ostane a neki prvo namire sebe pa za račune ako bude blokirani su iz nekog razloga blokirani. a država to smo mi svi. pa zašto bi ja posto platim svoje račune plaćao i za druge koji to nisu radili. pa i ja bi da meni drugi plate . već mi je puna pipa ovoga. pa sta ste dizali kredite ako možete vraćati ? i sad v je država kriva? umjesto da ste po udrugama uži lopatu i zaradi