U istoj sam godini podigla kredit, rastala se, otišla u podstanarstvo s djetetom i izgubila posao. Ubrzo sam ovršena i to traje sad već sedam godina. Bila sam, i još sam, u situaciji kad moram birati između potreba za dijete, režija, hrane i plaćanja ovrhe – kaže Osječanka Tihana Varkonji, samohrana majka sada 13-godišnjeg sina.
U tim je okolnostima plaćala kako je što uspijevala pa je, osim za gotovinski kredit u Banci Kovanici i dodatni koji je u međuvremenu morala podići za preživljavanje, dugovala i za režije, dopunsko zdravstveno osiguranje, pretplatu za mobitel i televiziju. Do trenutka kad je 2015. dobila pravo korištenja gradskog stana selila se s djetetom sedam puta.
Traženi kao suho zlato
Ukupan dug popeo se od 2011. s oko 65.000 kn na 124.000 kuna i 10. kolovoza 2017. pokrenula je postupak osobnog stečaja. No, ni u bankrot ne može jer Osijek već mjesecima čeka stečajnog povjerenika za osobni bankrot. Nemaju nijednog.
– Na Općinskom sam sudu predala svu dokumentaciju s Fine i otad čekam da se pojavi stečajni upravitelj. Na sudu su mi rekli da ga trebaju poslati iz Zagreba, no dosad od njega ni traga ni glasa. Svaki tjedan idem provjeravati je li se pojavio, kao da čekam Godota – ironična je T. Varkonji.
Posudila je 1000 kn za troškove povjerenika kojeg nema. Kad joj je 30. rujna istekao ugovor za posljednji posao koji je radila u Optima telekomu, molila je suca za povrat novca jer su joj se ispunili uvjeti za besplatnu pravnu pomoć. I pristao je. T. Varkonji otkriva da su joj na sudu rekli da su stečajni povjerenici za bankrot traženi kao suho zlato. I da je u Zagrebu od početna tri ostao svega jedan. Drugi je dao otkaz, treći – emigrirao. U očaju je, kaže, poslala pisma i ministru pravosuđa i predsjednici države. Priznaje da ton koji je u njima koristila nije baš pomirljiv... Možda zato, kaže, nikakav odgovor nije dobila.
– Posljednji put kad sam zvala zagrebački odjel za ovrhe na sudu, koji radi samo srijedom, obećali su da će to riješiti do veljače i poslati nekoga u Osijek. Kad taj čovjek dođe, ako ikad dođe, teško mi je i zamisliti tu navalu koja ga u Osijeku čeka – razmišlja naglas 35-godišnjakinja koja je, kaže, u poslovnoj školi i Pučkom otvorenom učilištu u Osijeku završila programe za komercijalisticu, voditelja prodaje i marketinga i operatera na računalu. Nakon što je poslije razvoda izgubila posao, uskoro je našla drugi, a kad je pala na minimalac, prešla je na nešto bolje plaćen posao u Saponiji Osijek.
– U nadi da bi s vremenom mogla prijeći u komercijalu i raditi u struci, prihvatila sam težak fizički posao utovara i istovara kamiona. Pravi ženski posao – šali se Varkonji koja je na tom poslu dobivala neto plaću od 2600 do 3000 kn. Kad bi joj sjele ovrhe, ostajalo je oko 1300 kn, što je dosta niže od dvije trećine plaće koliko joj je poslodavac po zakonu trebao isplaćivati.
Sad je nezaposlena
– Srećom, alimentacija od 1200 kn je redovita, a primam i 199 kn dječjeg doplatka i 99 kn invalidnine kao civilna žrtva rata. To je moja stvarnost, preživljavanje – gorko primjećuje.
U Saponiji je bila do lipnja lani kad prelazi na posao u Optimi gdje joj je ugovor istekao u rujnu. Sad je nezaposlena i javlja se na sve moguće natječaje.
Prima naknadu od 1500 kn umjesto 2700 jer je koristila dva dana bolovanja za kolonoskopski pregled te nije ostvarila tri mjeseca neprekinutog rada. Uskoro će taj iznos pasti na 1300 kn, a pravo na njega ima do rujna. Naravno da joj je palo na um da i ona emigrira, baš poput stečajnog povjerenika iz Zagreba. Ali morala bi sina ili ostaviti roditeljima ili vući sa sobom u nepoznato.
– Nemam ni srca, ni snage to učiniti – kaže. U pauzi potrage za poslom pohodit će i dalje Općinski sud u nadi da će prvi povjerenik stići. Koliko je u Osijeku blokiranih, bilo bi dobro da dođe i osmi...
Čita, kaže, da je novi Ovršni zakon u planu tek dogodine. Tko zna hoće li biti i tada i tko zna kakav.
– Želim biti slobodan čovjek, živjeti, a ne preživljavati iz dana u dan. Ne mogu vam opisati taj osjećaj bespomoćnosti, kad svom djetetu moram objašnjavati zašto sam u ovoj situaciji i da mi sustav pravne države ne pomaže, već ide na korist Fini, odvjetnicima i lihvarskim agencijama za naplatu potraživanja koje me neumorno zovu svaki dan minimalno pet puta – konsternirana je Osječanka.
Najjace u svemu ovome je da je i stecajni povjerenik za bankrot emigrirao.