U tjednu u kojem je Marin Čilić postao drugi Hrvat osvajač Grand Slam turnira, u moru tekstova napisanih o njemu, njegovoj karijeri, životnom putu, obitelji i uspjesima, tek nekoliko redaka posvećeno je čovjeku koji je u taj naslov utkao punih devet godina pedantnog rada, piše tjednik Max!
A legendarni trener Bob Brett (61) svakako je zaslužio više od konstatacije kako 'nije znao izbrusiti Marinov talent' kojom su ga počastili neki hrvatski mediji. Dapače, u knjizi o uspjesima modernog hrvatskog tenisa tom staloženom 61-godišnjem Australcu trebalo bi biti posvećeno barem jedno poglavlje, ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je bio trener trojici od četvorice hrvatskih top 10 tenisača – Goranu Ivaniševiću, Mariju Ančiću i Marinu Čiliću.
S Brettom počinje uspon
Čilić, kojeg je počeo trenirati u dobi od 15 godina, trebao je biti remek-djelo Brettove četvrtstoljetne karijere na ATP Touru, no stjecajem okolnosti i zapletom sudbine Čilić će sam vrh svjetskog tenisa doseći tek godinu dana nakon prekida suradnje s Brettom i pod trenerskom palicom Gorana Ivaniševića – nekadašnjeg Australčeva pulena. Pa ipak, za vrijeme suradnje s Bobom Brettom, Međugorac je ostvario niz velikih uspjeha – osvojio juniorski Roland Garros, postao broj 1 na juniorskoj listi, uspješno ušao u seniorski tenis, osvojio 9 turnira, a 2010. dosegnuo polufinale Australian Opena te ušao u društvo 10 najboljih tenisača svijeta.
Pojednostavljeno rečeno, Marina Čilića je na vrh US Opena doveo Goran Ivanišević, no za priliku da se uopće popne na taj vrh izborio se radeći s Brettom, a to je i više nego dovoljan razlog da se Australcu – danas direktoru razvoja igrača u britanskom teniskom savezu – uputi srdačna čestitka.
Bob Brett, rođen 1953. godine u Melbourneu, nije stvorio značajniju igračku karijeru u tenisu, no trenersku karijeru započeo je pod mentorstvom velikog Harryja Hopmana, australske igračke i trenerske legende te čovjeka po kojem je nazvano najpoznatije mješovito natjecanje nacionalnih reprezentacija u tenisu – Hopman Cup. Hopman, koji je sa svojim revolucionarnim metodama treninga stvorio cijeli niz teniskih šampiona sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, poput Johna McEnroea i Vitasa Gerulaitisa, presudno je utjecao i na cijelu generaciju vrlo uspješnih trenera.
Osnovna načela Hopmanovih metoda bila su jednostavna – profesionalizam, studioznost i fanatična radna etika. Upravo te odlike obilježit će Brettovu karijeru, a i sam će ih isticati kao postulate svog rada.
– Šampion nije onaj tko postane broj 1 na svijetu, već svatko tko maksimalno realizira svoj potencijal. Sposobnost natjecanja, postizanja najbolje izvedbe u najvažnijem trenutku, odlučnost da se uloži ekstra napor za pobjedu usprkos nepovoljnim izgledima i lojalnost prema sebi, igri, svojoj obitelji i treneru - onaj koji to ima, on je šampion, bez obzira na renking – jedna je od poznatih Brettovih izjava.
Čovjek koji nikad ne popušta
Da to nisu tek puke fraze, već Brettova životna filozofija, svjedoči i anegdota koju je Ivanišević svojodobno ispričao u jednom intervjuu.
– Bili smo u Indian Wellsu i kako se zbog neprilagođenosti na vremensku zonu nisam mogao spavati, oko 6 ujutro izašao sam trčati. Nakon otprilike pola sata vratio sam se u hotel, a Bob je upravo izlazio. U naših četiri i pol godine suradnje to je bio jedini put da sam krenuo na trčanje ranije od njega – pričao je Ivanišević.
>>Čilić: Prekidam suradnju s Brettom koji me naučio sve što znam
>>Bob Brett: Čilić je prepun strasti i ima predispozicije za uspjeh
srbski - šampion //// hrvatski - prvak