'Bog je idiot ili pasivac', rekao je psihopat koji je ukrao 1398 knjiga

– Žao mi je što nisam sve zapalio i izazvao lomaču... Nitko nas nikada ne bi pronašao, a radni ljudi i građani bili bi nam zahvalni jer više ne bi morali izdvajati 3,5 posto za gradnju nove Nacionalne i sveučilišne biblioteke.

Operacija Fenix

– A izgorjelo bi i do i 2,5 milijuna knjiga. Peti put kada sam provalio tamo, imao sam tehnički skovan plan, na koji način da je zapalim. Operacija se trebala zvati Fenix, a motiv bi bio da bi to bila takva paljevina, koju nitko ne bi ugasio tri dana – iskazivao je Aleksandar Milles istražnom sucu u travnju 1988., kada se otkrilo da je on na čelu grupe ljudi koja je godinama krala skupocjene primjerke knjiga iz NSB-a, tada smještene na Mažuranićevu trgu.

Bio je to početak Millesove priče koja je, kako tada u istrazi tako kasnije na sudu, trajala danima. Milles je potanko opisivao koje knjige i kako ih je krao, na koji ih je način iznosio iz knjižnice, kome ih je prodavao, u kojim ih je sefovima čuvao, tko mu je u tome pomogao... Prema službenim bilješkama zagrebačke policije, brojka ukradenih knjiga zaustavila se na 1398, a okvirna šteta, prema ondašnjim procjenama, kretala se oko 1,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. No, zapravo je iznio iz NSB-a, a velikim dijelom i iz zemlje, blago neprocjenjive vrijednosti.

Milles je knjige preprodavao raznim antikvarima, neke su završile u Beogradu, njih oko 700, neke u Austriji. Osim iz NSB-a, Milles je knjige krao i iz dvorca Golubovec u Novoj Stubici, a smatra se da je odatle uspio otuđiti oko 270 knjiga i mapa.

Što se događalo u NSB-u, otkriveno je 5. listopada 1987., kada su djelatnici NSB-a došli na posao te otkrili da su razbijena stakla na prvom katu. Svuda okolo bio je nered, a i na prvi pogled vidjelo se da s polica nedostaju neke knjige. Kada je policija došla kako bi napravila očevid, zaposlenici su već imali popis od 49 nestalih knjiga, a daljnja istraga policiju je dovela do Millesa i njegovih pomoćnika, jednog studenta i jednog kuhara.

Uhićeni su 21. ožujka 1988. godine, a javnost je ostala zapanjena razmjerima pljačke te činjenicom da je netko dulje vrijeme neometano mogao iz NSB-a iznositi knjige neprocjenjive vrijednosti koje datiraju iz 16., 17. i 18. stoljeća.

Među ukradenim knjigama našla se, primjerice, i knjiga Martina Luthera "Das diese Wort Christi" iz 1527., a koliko su se Milles i njegovi kompanjoni bili osilili u onom što su radili, kasnije je posvjedočio sam Milles koji je u svom iskazu prepričavao da su birajući knjige ponekad u NSB-u znali ostati cijeli vikend te da su na hrpama starih knjiga, o kojima nitko očito nije vodio računa, znali jesti, spavati...

Pričao je čak da je pokraj tih knjiga jednom obavio i veliku nuždu!?

Što je Millesa natjeralo na krađu nacionalnog kulturnog blaga, nepoznanica je, no psihijatri su tijekom razgovora s njim došli do zaključka da je njegov ličnost poremećena. Pričao im je, naime, kako je već s 12 godina zaradio prve ukore zbog piromanije, kako je bio ljubitelj crnih misa, štovatelj vraga...

Gospodar sotona

– Nisam ateist, vjerujem u nešto, ali smatram da je Bog idiot i pasivac koji ništa ne poduzima. NSB sam sistematski očistio. Tamo više nema kulturnog i nacionalnog blaga, osim u trezoru kojeg se nisam uspio dokopati. A uz to želio sam da detaljno izgori Arhiv Hrvatske i za to sam imao već napravljen potreban popis kemikalija... Moj je gospodar najveći od najvećih, on je sotona... Moj je motiv da sam sin Izraela, da sam dobio status najvišeg u kasti izabranih... Stvorio sam platformu za novo poimanje stvarnosti... – pričao je Milles psihijatrima, koji su ga okarakterizirali kao iznadprosječno inteligentnu osobu, no s dubokim poremećajem ličnosti.

Jer Milles je po psihijatrima od djetinjstva patio od epileptičkih napada, a uz to je bio zatvoren, distanciran, emocionalno hladan, osjetljiv, s osjećajem vlastite grandioznosti... Iako su ga psihijatri opisali kao osobu s dubokim poremećajem ličnosti, nisu mu našli tragove trajne duševne bolesti. Zbog krađe vrijednih knjiga Milles je bio osuđen na 15 godina zatvora, no kazna mu je kasnije umanjena za šest godina. Život je okončao ubivši se u Lepoglavi.

>>Ni do danas nije otkriveno tko je ubio vlasnika Montmontaže

>>Poremećeni ubojice koji se nisu kajali ni žalili žrtve