Nastup don Damira Stojića u božićnoj noći u šatoru branitelja u Savskoj ulici uzburkao je duhove ovih mirnih blagdanskih dana, jer su njegovu propovijed, zbog “objave novoga rata”, mnogi doživjeli kao novo raspirivanje mržnje. Zbog toga smo razgovarali s don Damirom dan nakon Božića.
Vašu je propovijed dio javnosti doživio kao govor i raspirivanje mržnje, pa je u tihoj božićnoj noći nastala prava bura reakcija?
Bura reakcija bila je zbog toga što nije bilo vijesti tih dana i sve je to pretjerano. Tko god je slušao moju cijelu propovijed, mogao je dobiti bibijsko razmatranje evanđeoskog teksta, ali i aplikaciju evanđeoskog teksta, što je moja dužnost kao propovjednika.
Gdje ste našli tu poveznicu s ratom?
Sam evanđeoski tekst koristi vojni žargon. Car August traži popis zbog poreza i kontrolu stanonvnika. Govori se o vojsci anđela… Pojam duhovnog boja vrlo je prisutan u Svetom Pismu, poput poslanice Efežanima. Mi se u misi sjećamo prvog Božića, a tada nije bila „tiha noć“, jer je odmah nakon Kristova rođenja uslijedio progon i ubojstva. I to političkom voljom, jer jedan kralj provodi teror! To možemo ignorirati, ali to je činjenica. Propovijedati o Božiću i to izostaviti, naprosto je nemoguće. Taj prvi Božić danas se ponavlja, jer kršćani i ljudi dobre volje pod pritiskom, kao kad je Herod išao u svoj ubilački pohod. Ne mogu nevidjeti tu paralelu s pobačajem.
Kako?
Stojim iza svojih riječi iz propovijedi i ne vidim razliku između onoga što je radio Herod i što se danas događa po pitanju pobačaja, jer je pobačaj hladnokrvno ubojstvo nevina djeteta. Herod bi bio oduševljen današnjom tehnologijom, jer je više higijenski i neprimjetno. I poveznica je u tome što je Marija nosila Isusa devet mjeseci, Bog je ušao u brak, ušao u obitelj i naglasio sam da su brak i obitelj mjesto Božje objave, a oni su danas napadnuti. Kao i sam život, jer je Bog život, a ne ideja. Pa sam papa Franjo u „Urbi et torbi“ spominje pobačaj.
Sad još tvrdite da je i papa na vašoj strani?
On je rekao da se sjetimo djece koja su ubijena u utrobi svoje majke. Mene su na internetskim forumima optužili da kvarim idilu Božića, ali ja sam dužan kao svećenik upozoriti na takve stvari, baš kao što je i papa upozorio.
Niste li pretjerali kad ste rekli da se novi rat ogleda u tome da liječnici iz Srbije dolaze ubijati djecu u Hrvatsku?
Nisam spomenuo Srbiju, nego preko Dunava.
A tko nam preko Dunava, nego Srbija?!
Može doći i Rumunj, koji mora prijeći preko Dunava.
Ali ta informacija nije točna?
Dobio sam je od kolege svećenika, kojemu ne želim reći ime. Ne bih je znao da mi je nije on rekao, pa ako lažem ja, onda laže i on.
Vinkovačka bolnica to je demantirala?
Bogu hvala i nadam se da to nije istina. Rekao sam u propovijedi da prenosim ono što sam čuo. Činjenica je da su prije 20 godina agresori prelazili preko Dunava ubijati. Činjenica da nam liječnici odlaze, mnogi su liječnici uložili priziv savjesti… Ne radi se tu o Srbiji, ona je tu najmanje bitna, već to može biti bilo koji liječnik, Hrvat, Albanac, Rumunj ili Bugarin. Kako mi kao Hrvati reagiramo da bi liječnik izvana dolazio obavljati tu uslugu? To bi se zataškalo. Nisam to izmislio.
Ali i da je istina, to nije novi rat?
Ne znam koji drugi pojam koristiti. Možda genocid.
Genocid???
Radi se o ubijanju djece! Ne želim ublažiti tu činjenicu. Biblija rabi riječ rat, a Isus je naš otkupitelj (Heb. go’el) „ratni specijalac“ i Biblija je puna ratnog žargona. Crkva ne odustaje od toga rječnika. Radi se o duhovnom boju, što je za mene gore od stvarnoga rata. Preda mnom su bili branitelji i kad god netko od njih digne ruku na sebe, za njihovu obitelj rat još traje. Ili kad netko nagazi na minu, rat traje. Obiteljima koje nisu našle najmilije, rat još uvijek traje. Volio bih da nije došlo do rata, ali ne možemo zažmiriti danas. Oni su žrtve rata, sa svojim duhovnim i duševnim žrtvama. Ne možemo zažmiriti i reći da ta vrsta rata nije gotova.
Zašto ste braniteljima, uopće, propovijedali o pobačaju, a ne o njihovim problemima?
Ako poslušate cijelu propovijed, jasno je da sam dotaknuo puno tema. Pobačaj je samo jedna od tema.
I nekim braniteljima, koji su bili, ondje ta propovijed nije odgovarala?
Propovjednik je dužan govoriti istinu, a ne ono što ljudi žele čuti. Za mene, kao svećenika, pobačaj je najveći problem hrvatskog društva. Ne mora se svatko slagati s time, ali za mene je najveći problem što ne poštujemo život koji je najranjiviji. Dižem svoj glas u njegovu zaštitu i Božić je za to najbolja prilika.
Kako riješiti to pitanje zaštite života?
Senzibiliziranjem srca i mentaliteta, da se rađa kultura života, ali i zakonskim putem. Osobno sam za potpunu zabranu pobačaja, osim ako je ugrožen život majke. Ne bih nikada bio za zakonsko sankcioniranje žene, jer u pobačaju su dvije žrtve: dijete i žena, ali sam za sankcioniranje liječnika koji to čine. Ne znam kako bi netko tko je katolik mislio drukčije.
Zašto ne okrenete stvar: kad katolici, koji su većina u Hrvatskoj, ne bi išli na pobačaje, ne bi ni liječnici imali što raditi?
Naravno. Ali je nužan zakon.
Nije li za vjernike Božji zakon obvezatniji od civilnog?
Božji zakon je jači, ali civilni zakon također odgaja ljude.
Pa Crkva je trebala odgojiti kršćane, znači li da to nije učinjeno?
Crkva je odgajala, ona odgaja i ona će odgajati savjest vjernika. Taj posao nikad nije dovršen.
Kako to da ste uopće, kao studentski kapelan, služili misu braniteljima?
Poslan sam. Nisam se sam nametnuo, već sam dobio dekret Nadbiskupskog duhovnog stola. Branitelji su poslali molbu za misu, a čini mi se da su tražili baš mene.
>> Don Stojić: Zovu liječnike iz susjedne države da pređu Dunav i ubijaju našu djecu
>> 'Don Stojićeva lupetanja ne zavrjeđuju ozbiljan komentar'
don Stojiću, a zamislite da je neki novinar napisal da ste pedofil? Neprovjerene informacije ne plasiraju se tak olako. Slijedeći put pazite kaj delate.