Bojimo se virusa, ali moramo pomoći onima koji ne mogu sami

Živim u Gračanima i trebam pomoć nekoga tko je mobilan. Onkološki sam pacijent i u izolaciji od 8. ožujka... Može li netko podići moju šivaću mašinu iz servisa u Tratinskoj? Lovu ću spustiti u vrećici s balkona, a onome tko učini to dobro djelo sašiti nešto...", "Invalid sam i idem triput tjedno na dijalizu. Živim na Krugama i tražim nekog tko bi mi povremeno otišao u dućan ili apoteku", "I supruga i ja smo bolesni. Već danima jedemo Margo i kruh... Trebali bismo i lijekove protiv temperature i vitamine..." Slični se postovi na Facebook stranici Jedni za druge, koja je u dva dana skupila više od 10.000 članova, samo nižu. Poruka onih koji se u našem glavnom gradu odazivaju ili sami nude pomoć nemoćnima, starijima, uplašenima, bolesnima..., još su brojnije, a solidarnost na djelu strelovito se prelila i u druge hrvatske gradove. "Jedni za druge" ispomažu si u Slavonskom Brodu, Osijeku, Rijeci, Puli, Varaždinu, Splitu... pa i preko granice, sve do Tuzle.

Zasuti lajkovima

A sve je krenulo kao lijepa gesta dvoje kolega sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, buduće glumice Lucije Luque Akrap i njezina kolege koji studira dramaturgiju Espija Tomičića.

- Kad su u petak javili da se faks zatvara, Espi i ja baš smo bili skupa. Inače smo na faksu po cijele dane i činilo nam se da ćemo sad imati napretek vremena i razmišljali smo što ćemo raditi. Brzo nam je palo na pamet da bismo mogli u trgovinu ili što nešto drugo umjesto onih koji ovih dana ne bi trebali izlaziti van. Imamo energije, bicikle, a i bake i djedove i svjesni smo koliko pomoć znači onima koji nemaju nikog svog. Stavili smo takav post na Facebook grupu "Sharing is Caring", a koji sat kasnije smo s Espijevom prijateljicom i Večernjakovom novinarkom Tijom Špero s Filozofskog odlučili oformiti i novu Facebook grupu "Jedni za druge". I otišli spavati. Očekivali smo da će se ljudi odazvati, ali ujutro nas je dočekao šok, nismo mogli vjerovati: tisuće lajkova, zahtjeva za ulazak u grupu, pozitivni komentari, ponude za volontiranje... Pritom, među 10.000 naših članova većina i ne traži pomoć, već nudi pomoć i volontiranje. Ma ljudi su stvarno super - dirnuta je Lucia, koja je s kolegama već uvelike razdijelila obaveze oko organizacije volontera, selektiranja postova, otvaranja volonterske telefonske linije...

U danima kad mnogi izbjegavaju javna mjesta, gužve i izlaze samo kad moraju, skupina mladih nije izabrala zalijepiti se uz kompjutore i mobitele, kakvu predodžbu često imamo o toj generaciji.

- Ne, ne mogu reći da se mi ne bojimo virusa. Ali želimo pomoći onima koji ne mogu sami. Poštujemo sve mjere opreza. Čuvamo se izravnog kontakta, štitimo i sebe i druge - kažu u svoje i u ime svojih plemenitih prijatelja i kolega simpatična Zagrepčanka Lucia koja se iz daleke Venzuele s mamom Hrvaticom i tatom Venezuelcem doselila u Hrvatsku još kao beba. - Ne, nisu nas roditelji zbog straha pokušali od ovog odgovoriti. Možda jesu malo zabrinuti, ali više su ponosni. U ovoj humanoj inicijativi od početka su, inače, i dramaturginja i profesorica Nataša Antulov te novinari Ivan Grubišić i Matej Knežević. Pravila su razrađena, a jedno od njih je i da volonteri u nabavu odlaze svojim novcem kako bi isključili zloupotrebe. Najčešće im se, kaže Espi, obraćaju ljudi kojima bi pomoć zapravo dobro došla tijekom cijele godine jer su ili teško pokretni ili stari ili bolesni. Jučer i danas volonteri su uglavnom nabavljali jaja, brašno, mlijeko, kvasac, tjesteninu, hrenovke, hranu za kućne ljubimce...

Leci za starije bez Facea

Pokazalo se i da je najteže doprijeti do starijih ljudi, kojima pomoć i ponajviše treba jer većina i nije na Faceu. Zato se na stranici "Jedni za druge" može isprintati volonterski letak u koji samo treba upisati vlastite podatke i zalijepiti u haustor da susjedi vide kome se mogu obratiti. Sve skupa, ni blizu dosadnom, besposlenom tjednu kakvog su se Lucia i Espi još u petak navečer pribojavali.

- Pokušat ćemo se povezati i s Crvenim križem i župnim uredima jer svećenici imaju uvid tko živi sam - kaže nam Espi između telefonskih razgovora s volonterima i dodaje da najveći angažman za sve uključene tek očekuju idućih dana. Inače, volonteri su se već našli pri ruci u nevolji čak i vozačima na Bregani, koji su dvadesetak sati čekali u koloni. Burek, peciva i sokovi dopremljeni su umornim i zabrinutim ljudima na samu granicu.