Da, britanska premijerka Theresa May imenovala je Borisa Johnsona za ministra vanjskih poslova, ma koliko takva vijest zvučala kao vic. No teško da bi staložena i racionalna političarka toliko riskirala s Johnsonom, poznatom po, blago rečeno, klaunovskom ponašanju i necenzuriranim izjavama preko granica dobrog ukusa, da u toj jednadžbi nije na dobitku.
May je tim potezom Johnsona nagradila, ali i neutralizirala, vodeći se onom “drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže”. Johnson će useliti u Foreign Office, u najspektakularniju zgradu među svim britanskim ministarstvima. Titula ministra vanjskih poslova prestižna je već sama po sebi. To bi mu trebalo biti dosta. Jer se Theresa May pobrinula da mu oduzme ovlasti i da minimizira njegov utjecaj na britansku politiku.
Stvoreno je ministarstvo za Brexit, vodi ga David Davis, i ono će obavljati konkretne poslove vezane za prekid veza s EU i uspostavu novih odnosa. Iznimno važne pregovore o novim trgovinskim odnosima i s EU i s trećim državama povjerila je ministru trgovine Liamu Foxu. Johnson se tu neće moći previše miješati. Vjerojatno će Theresa May koristiti prerogativ po kojem premijeri vrlo slobodno zadiru u poslove MVP-a.
S druge strane, Johnson, “Bojo” kako ga zovu, može djelovati kao klaun, ali se ne smije se smetnuti s uma njegova politička težina i sljedba među konzervativcima. Ta čovjek je i skupio dovoljno potpisa da zamijeni Davida Camerona. Najmanje što sada treba premijerki May jest to da pusti Borisa Johnsona da spletkari protiv nje u stranci ili parlamentu te da joj priprema zasjedu. Ovako će i T. May i Britanija pretrpjeti pokoji gaf, ali će Borisa držati na kratkoj uzdi i većinu vremena – izvan države. I ne smije se zaboraviti – Johnson je bio lice Brexita i politički bi nepametno bilo odbaciti i njega, ali i populističke glasove koje nosi. No zanimljivo je i kako se T. May – uz Borisa – potpuno okružila istaknutim brexitovcima.
Uostalom, ako nešto pođe po zlu, uvijek može svaliti krivicu na njih.