Crna Gora kao država koja baštini multikulturalnost kao osnovnu vrijednost, svoje cjelokupno nasljeđe tretira cjelovito, ne dijeleći ga prema nacionalnoj pripadnosti, izjavio je krajem 2017. godine u crnogorskom parlamentu tamošnji premijer Duško Marković. Tako je odgovorio na upit zastupnika Hrvatske građanske inicijative Adrijana Vuksanovića kojeg je zanimalo je li crnogorsko ministarstvo kulture prilikom uvrštavanja Bokeljske mornarice na UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog blaga u tekstu izostavilo spomenuti kult svetog Tripuna i ime hrvatskoga naroda.
Premijer Marković Vuksanovića je “dobrohotno” podučio da je Bokeljska mornarica tradicionalna vojno-pomorska organizacija čije članstvo nije bilo, niti je danas nacionalno ograničeno, već je jedna od suštinskih vrijednosti Bokeljske mornarice njena otvorenost i nadnacionalnost te tradicija koja se sastoji u promociji mira, jednakosti, međukulturalnog sklada i tolerancije. Marković je Vuksanoviću rekao i to da se u nominaciji ne spominje nijedan narod. Vjerojatno smatra, kada bi se spomenuo jedan, da bi se morali spomenuti svi!?
U brojnim tekstovima koji su objavljeni u crnogorskim i regionalnim medijima o slučaju UNESCO-a i Bokeljske mornarice, navodi se da je u nominacijskim dokumentima spomenuta definicija po kojoj je Bokeljska mornarica vezana za kult sveca, mjesta i ambijenta. Kojeg sveca, ne navodi se, što je potaknulo predsjednika upravnog odbora Bokeljske mornarice sa sjedištem u Kotoru Aleksandra Dendera da u izjavi, kako je citira Radio Slobodna Evropa, kaže da će Bokeljska mornarica tražiti da se “navede ono što je povijesna činjenica, a to je da je Bokeljska mornarica vezana za kult sv. Tripuna, da je vezana za Kotor, odnosno pjacu sv. Tripuna gdje se odvija najvrjedniji i najtradicionalniji dio Tripundanskih svečanosti – pleše se kolo sv. Tripuna i naravno za ambijent Boke Kotorske”.
A kakva je pozicija službene hrvatske politike prema naporima Hrvatske građanske inicijative i udruga s hrvatskim predznakom iz Boke Kotorske da se dobrodošla međunarodna zaštita Bokeljske mornarice ne pretvori u lakonsko unificiranje prebogate povijesti hrvatskog naroda koji stoljećima živi na jadranskim obalama južnije od Dubrovnika? Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na stručnom je skupu u Zagrebu ovog petka bila jasna. Prvo je podsjetila da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna uvrstilo na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i u Registar kulturnih dobara. A onda se založila za zajedničku crnogorsko-hrvatsku nominaciju pri upisu Bokeljske mornarice i kola sv. Tripuna na popis UNESCO-a jer bi se tako istaknula neraskidiva (što nikako ne znači i isključiva) veza s Katoličkom crkvom i hrvatskim narodom Boke. A sada je na potezu ministarstvo kulture navodno prijateljske Crne Gore.
Otuda ovakav tekst bez provjere. Crna Gora je, ipak, samostalno kandidovala Mornaricu, uz isticanje u Nominacionom dosjeu da je riječ o kulturnom dobru države Crne Gore, koju baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke kotorske. Inače Bokeljska mornarica se pominje od 809. godine kada je vecina slavenskih plemena još uvjek bila paganska. Kotorska bratovština pomoraca, je osnovna 13. 01.809 g. kada je venecijanski brod donio u Kotor relikvije svetog mučenika Tripuna koje je otkupio kotorski plemić Andreaci Saracenis i smjestio ih u ckrvu koju je sagradio. Niti je to crnogorska niti hrvatska bratovština. To je naprosto bokeška tradicija, multikulturalna i multietnička. Biti katolik ne znači biti hrvat, a u to doba u Kotoru su živjeli ljudi koji se nisu pisali ni kao hrvati ni kao srbi ni kao crnogorci već bi prije bilo da su se pisali kao Venecijanci, Talijani, Saraceni, Grci ( Vizantijci) Slavena je jako malo bilo u 9 stoljeću.