U Hrvatskoj je zaposleno 1,5 milijuna ljudi, a 160 tisuća u potrazi je za poslom, ima nas oko 4,4 milijuna, od toga umirovljenika 1,2 milijuna, gotovo svi imamo zdravstveno osiguranje. Prema svim relevantnim računicama, Hrvatskoj nedostaje 200 tisuća radnika da bi mirovinski i zdravstveni sustavi iole prodisali. Pa treba li onda u takvoj situaciji ograničavati rad jedan dan u tjednu? Premijer Plenković nakon koalicijskog sastanka izašao je u petak s informacijom da će Vlada zakonskim izmjenama trgovcima ograničiti rad nedjeljom. Predizborna caka, rekli bismo na prvu. Međutim, izmjene Zakona o trgovini Vlada je najavila još prošle godine, a izbori su dobar politički tajming da se najavi promjena koju priziva većina birača. Osim toga, ograničavanje rada nedjeljom u skladu je i s Direktivom o ravnoteži poslovnog i privatnog života koju je još 2019. godine usvojio Europski parlament i koja mora biti implementirana u zakonodavstva zemalja članica do 2022. godine.
Kako su iz Vlade priopćili, „predloženim izmjenama Zakona o trgovini, odnosno propisanog radnog vremena, uređuje se temeljno pravo na tjedni odmor te pitanje ravnoteže privatnog i poslovnog života naših građana, a što se upravo kroz ispitivanje javnog mnijenja pokazalo važnim za hrvatske građane“. To ispitivanje javnog mnijenja, koje je odradila agencija Ipsos, pokazalo je da za najveći broj hrvatskih građana nedjelja nije dan koji je ispunjen potrošačkim aktivnostima, da je mali broj sudionika istraživanja izjavio da kupnju obavlja svake nedjelje, a među onima koji kupuju svake nedjelje najveći broj kupuje u pekarnicama ili malim dućanima mješovite robe. Štoviše, 72 posto ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava prijedlog regulacije rada trgovina tako da se nedjelja odredi kao dan tjednog odmora. Većina smatra da bi satnice koje bi poslodavci trebali isplaćivati za rad nedjeljom trebalo povećati za 100% ili više. Rezultati istraživanja javnog mnijenja korespondiraju s podacima porezne uprave unazad četiri godine.
Najprometniji fiskalni dani u trgovini su petak i subota, dok se najmanje prometa ostvari nedjeljom. Izuzetak su trgovački centri, u kojima se najviše prometa ostvari vikendom. Podaci o fiskaliziranim računima u velikim trgovačkim centrima u vrijeme lanjskog lockdowna, za razdoblje od 27. travnja do 27. svibnja, pokazuju da je na nedjelju otpadalo svega 0,05 posto tjedne potrošnje u trgovinama.
Hrvatska, uz Estoniju, Finsku, Bugarsku, Češku, Dansku, Irsku, Italiju, Letoniju, Litvu i Portugal, spada u manju, ali kulturološki, religijski i tradicijski šaroliku grupu zemalja članica EU u kojima rad nedjeljom nije zakonski reguliran.
Hrvatska udruga poslodavaca, kao jedan od Vladinih socijalnih partnera, načelno se ne protivi zabrani rada nedjeljom, ali smatra da je u doba pandemije bilo kakvo ograničavanje poduzetništva kontraproduktivno. “Iako trgovci nemaju ujedinjen stav po pitanju rada nedjeljom, svima je zajednički stav da vrijeme pandemije nije nikako dobar trenutak za zabrane rada u bilo kojem smislu s obzirom na to da se trgovina još nije oporavila od posljedica zatvaranja i pada prodaje uzrokovanih restrikcijama koje je propisivao Stožer civilne zaštite”, kažu u HUP-u. Upozoravaju da se nalazimo u razdoblju najveće krize u posljednjih 25 godina i kako je sada važnije nego ikad ponovno pokrenuti gospodarsku djelatnost te osigurati uspješnu turističku sezonu. Podsjećaju još jednom da s obzirom na udio trgovine i turizma u hrvatskom BDP-u nije pametno ograničavati rad tim sektorima u kontekstu krize u kojoj se nalazimo, jer ćemo time samo produljiti oporavak i usporiti toliko željeni rast i pomak sa začelja EU.
Poslodavci se tako vade na krizu, iako ni u prijašnjim pokušajima uvođenja reda u rad nedjeljom nisu pokazivali oduševljenje. Sasvim legitimno, zastupaju vlastite interese. Međutim, upozoravaju na sinergijski, ali dugoročno štetan i neodrživ odnos trgovaca i srodnih uslužnih djelatnosti povezanih s turizmom s državnom blagajnom. Privilegiran položaj trgovine i turizma u hrvatskom gospodarskom modelu, nauštrb industrijske proizvodnje, proizlazi iz činjenice da spomenute branše obilato PDV-om pune državnu blagajnu, iz koje se svaki mjesec izravno sufinancira više od trećine potrebnog iznosa mirovina i krpaju pozamašne rupe u zdravstvenom sustavu. Stoga je vrijeme da netko presiječe tu pupčanu vrpcu.