Boljkovac: Goran Hadžić bio je mirotvorac, surađivao je 1991.

Nekadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac, koji je smijenjen na početku srpnja 1991. godine, tvrdi da je Goran Hadžić, jedini preostali zločinac kojeg traži Haag, uoči početka rata u Hrvatskoj bio ni manje ni više nego – mirotvorac! U razgovoru za Večernji list Boljkovac objašnjava kako se Hadžić od prijeratnog skladištara u VUPIK-ovu pogonu preko osobe koja je – tvrdi Boljkovac – surađivala s hrvatskim vlastima prometnuo u ratnog zločinca.

Često smo se sastajali

– On je, kao i još nekoliko njih sa srpske strane, a među kojima je bio i Borivoje Savić koji danas živi u Vukovaru kao slobodan čovjek, surađivao s hrvatskim vlastima i bio je zadužen za smirivanje situacije na terenu na svojoj strani. Zauzimao se za mirotvorno rješenje, odnosno bio je na strani onih koji nisu željeli da bude rata – kazao je Boljkovac, koji o tome govori i u svojoj knjizi “Istina mora izaći van...”.

Prvi ministar policije tvrdi da je Hadžić bio na brojnim sastancima, na kojima je bio i sam, a na kojima se dogovaralo mirno rješenje. Sastajali su se mnogo puta, u Vukovaru, Vinkovcima, u Obrovcu, u Bačkoj Palanki, a grupa od stotinjak ljudi sa srpske strane tražila je čak da ih se, jer su surađivali s hrvatskim vlastima, i stavi na platni popis Hrvatske, što je odbijeno.

– Sve se to događalo 1991. godine, do trenutka kada su zapravo Tuđman i Milošević odbacili mirno rješenje. Tada je ukinuta Hadžićeva linija i započeo je rat. Goran Hadžić tada je uhićen na Plitvicama gdje smo trebali održati sastanak, kao i njegovi suradnici. Tada je, zapravo bez razloga, pretučen, pa je smješten na bolničko liječenje na Rebro u Zagrebu. Tamo sam ga i posjetio. No kako zapravo nije bilo razloga da ga se drži zatočenim, vlasti su ga pustile – tvrdi Boljkovac. Dodaje da su nakon toga na obje strane ubijeni ljudi koji su se zauzimali za mirno rješenje. Među njima je, navodi, bio i tadašnji šef osječke policije Josip Reihl-Kir, kojeg on nije dao smijeniti.

Batine zbog pištolja

– To je istina i s njom se svi moramo suočiti. Ne ulazim u to što se poslije Goran Hadžić priklonio Miloševićevu režimu i po naređenju činio zločine. Zbog toga mora odgovarati pred sudom, ali je također istina da se 1991. zauzimao za mir, a ne rat, i to u suradnji s hrvatskim vlastima – dodao je Josip Boljkovac. U svojoj knjizi, pak, Boljkovac spominje i ulogu svog tadašnjeg zamjenika Slavka Degoricije: “Hadžić je od Degoricije čak dobio i službeni pištolj. Degoricija je bio uvjeren da je time svoje ‘pipke’ protegnuo u same vrhove srpskog pobunjeničkog osinjaka, što se ipak pokazalo zabludom”. Boljkovac opisuje i kako se Hadžić slučajno našao na Plitvicama, vraćajući se iz Obrovca, gdje se sastao u to vrijeme, tvrdi Boljkovac, posvađani vrh srpske pobune. “Zbog pištolja koji je Hadžić imao zaradio je i gadne batine. Bradati skladištar iz Pačetina kasnije se posebno trudio da sa sebe spere sumnju da je do pokolja u Borovu Selu doista bio u kontaktu s hrvatskim MUP-om. Svoj je iznenada probuđeni radikalizam dokazao i preuzimanjem mjesta predsjednika samoproglašene ‘Srpske Republike Krajine’”, piše Boljkovac o Hadžiću. Jedan od najbližih suradnika predsjednika Tuđmana Josip Manolić kaže pak kako ne zna mnogo o ulozi Gorana Hadžića. No i on tvrdi da je bio u nekoj vezi s hrvatskom policijom! – Hadžić je bio u vezi, to je točno, ali detalje ne znam – kaže Manolić.