U Singapuru je u 95. godini života umro Robert Mugabe, dugogodišnji neprikosnoveni lider Zimbabvea, čovjek kojega jedni drže ikonom afričke borbe protiv kolonijalizma, a drugi posljednjim pravim afričkim diktatorom. Stvarna istina svakako je spoj i jedne i druge tvrdnje.
Mugabe je rođen 1925. u nekadašnjoj Rodeziji, tadašnjoj britanskoj koloniji u kojoj je crnačko stanovništvo bilo potpuno obespravljeno, znatno teže nego u Južnoafričkoj Republici tijekom politike apartheida, a početkom šezdesetih godina postaje prilično istaknuta osoba antikolonijalnog pokreta na jugu kontinenta.
Svoju politiku prožimao je marksizmom, a nakon petnaestak godina djelovanja na području Rodezije koja će kasnije prerasti u Zimbabve odlazi potajno u Mozambik gdje je ustrojavao gerilske kampove u kojima su obučavani borci protiv bjelačkih režima u JAR-u i Rodeziji. Iz ovih kampova pokrenut je i gerilski rat protiv redovnih rodezijskih postrojbi koje su činili bijeli vojnici.
Vojni udari i gerilski napadi u idućih nekoliko godina bili su toliko jaki da je Južnoafrička Republika prisilila Rodeziju da s Mugabeom i njegovom strankom ZANU sjedne za stol i kako bi dogovorili primirje, ali i demokratske izbore. Sredinom 1980. Mugabe pobjeđuje na izborima i postaje premijer te mijenja Rodeziji ime u današnji Zimbabve.
Mugabeova vladavina bila je autoritarna, demokracija je bila samo privid. Na čelu države ostao je do 2017. godine, kada je u vojnom puču svrgnut te poslan u Singapur u egzil. Mugabe je poznat po vrlo okrutnom odnosu prema bijelcima te progonima i oduzimanju zemlje. U zadnjih nekoliko godina njegove vlasti ekonomska situacija bila je toliko loša da je inflacija u potpunosti uništila zemlju, a stanovnike gurnula u posvemašnju bijedu.
Kao političkog uzora isticao je i jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita te mu je bio i na pogrebu.
Zimbabve potvrđuje drevnu mudrost da je za ljude , ponekad,najveća kazna da im date ono što traže .