Boravak djece u vrtićima do 21 sat za stručnjake je - loš eksperiment

Zagreb je najavom da će neki zagrebački vrtići raditi do 21 sat zakoračio u smjeru u kojem nije otišla nijedna uređena zemlja EU, što se može tumačiti samo nepoznavanjem psihodinamike razvoja djeteta, jer je u suprotnom to okrutnost. U EU nismo našli ni jednu zemlju u kojoj je moguće da djeca svakodnevno ostaju u vrtiću do kasno u noć.

U Danskoj, koja se ubraja u najsretnije nacije svijeta, vrtići rade do 16.45 sati, u Finskoj do 17.30 sati, u Nizozemskoj do 18 sati, u Švedskoj do 18.30 sati, u Njemačkoj uglavnom do 17 sati, a navodi se da roditelji u velikim gradovima mogu naći privatni vrtić koji radi do 18 ili čak 19 sati. U Austriji djeca su u vrtiću do 17.30 sati, a po potrebi mogu ostati najdulje do 20 sati.

To nije za dobrobit djece

Umjesto da idemo u smjeru obvezujuće Direktive EU o ravnoteži poslovnog i obiteljskog života po kojoj roditeljima, gdje god je to moguće, treba omogućiti fleksibilno, skraćeno radno vrijeme ili rad od kuće, Zagreb se hvali da će u sklopu projekta financiranog EU novcem djeca u pet kvartova moći boraviti do 21 sat. Roditelji ih mogu ostaviti u vrtiću u 11 sati i pokupiti u noći. Vrtići će tako raditi dokad i trgovački centri... Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec za medije je kazala: “Za roditelje koji dulje rade jasno mi je da je to potreba i drago mi je da bi kroz ovakav projekt vrtići mogli dati odgovor na to.” Zagrebačka vlast je prije te odluke trebala prije svih konzultirati pedijatre.

Poznata i iskusna zagrebačka pedijatrica Diana Puževski kaže: – Rad vrtića do 21 sat može biti samo nužno zlo i to je ono što nitko od pedijatara ne želi za djecu. Kao pedijatrici mi je strašna pomisao da je dijete do 21 sat u vrtiću i to mogu nazvati samo pedagoškim i sociološkim eksperimentom. Svatko tko zna psihodinamiku razvoja djeteta zna da se primarno odvija u nuklearnoj obitelji, a socijalizacija djece ima svoje vrijeme nakon treće godine, kao što se i zna da je 10-satni boravak u vrtiću za dijete opterećujući. Kolega iz SAD-a u kojima se na klinikama radi po cijele dane kaže da im tete Meksikanke podižu djecu, a kad je dijete bolesno, vrišti i traži tetu Rozitu, a ne svoju mamu! Toliko dug boravak djece u vrtiću je nužno zlo i nije poželjan za dijete, da ne govorimo o infekcijama jer, što je dijete dulje u kolektivu, veća je šansa zaraze. Gotovo je okrutno držati djecu u vrtiću do 21 sat, osobito zimi kad pada mrak u 17 sati u Zagrebu, a ljeti još nekako može proći. Kako će dijete koje će biti u vrtiću do 21 sat imati večernje druženje s roditeljima, relaksaciju, čitanje priča prije spavanja? Važno je da roditelji prije spavanja djeci čitaju slikovnice (ne s digitalnih medija) što smanjuje tenzije kod djece i opušta ih, da se kroz razgovor stvaraju spone između obitelji. Transportirati dijete prijepodne u vrtić i u noći ga skupljati toliko je otuđeno, a i sada imamo sve više djece s devijantnim ponašanjem i djeca su sve više u spektru odstupanja od normale – kaže dr. Puževski. ž

Pedijatri se bore da djeca dok su u vrtiću borave što više u prirodi kao mali Skandinavci.

– Zna se kako se dijete razvija kad je u škatulji od 30 kvadrata cijeli dan i malo prošeće po dvorištu i koje su prednosti kad djeca puno borave u prirodi, a u vrtiću uglavnom jedu i spavaju. Čitala sam malo i što mame pišu o radu vrtića do 21 sat, frustrirane su i svjesne su da su djeca i ovako dugo u vrtiću jer neke od njih imaju ugovore o 10-satnom radnom vremenu. Roditelji su danas u velikoj provaliji između potrebe da budu sa svojim djetetom i onog što sve zahtjevniji poslodavci traže. Jučer mi je došla jedna prekrasna i uspješna mama i rekla da je dala otkaz jer ju je poslodavac tražio da mu bude na dispoziciji cijeli dan, što je mobbing. Zemlje koje promišljaju o dobrobiti djece omogućuju mamama da rade skraćeno ili od kuće ako mogu jer tako majka može ostaviti dijete da u vrtiću odradi četiri sata odgojno-obrazovni dio i socijalizaciju i pokupiti dijete doma kojem je bolje i da je samo u blizini roditelja i kad roditelj treba odraditi dio posla od kuće nego da je s tetom po cijele dane – govori dr. Puževski.

Iako je važno uskladiti rad vrtića s radnim vremenom roditelja, to ne znači da vrtići trebaju raditi do 21 sat. Razvijene zemlje davno su omogućile roditeljima da rade fleksibilno, skraćeno uz izdašne porezne olakšice. U EU trećina žena radi skraćeno, a kod nas manje od 5% muškaraca i žena.

Profesorica psihologije Andreja Brajša-Žganec ističe da je u širem kontekstu demografske politike jedna od mjera i osigurati dvosmjenski rad vrtića za roditelje koji rade popodne, ali i napominje da je važno da dijete provodi veći dio vremena s obitelji.

– Naravno, što je dijete dulje u vrtiću, manje mu vremena ostaje za boravak s roditeljima. Sigurno nije najadekvatnije da se dijete dovodi iza 21 sat doma i priprema za spavanje i naravno da bi takve situacije trebale biti samo u nuždi. Treba više obratiti pažnju na kvalitetu obiteljskog života, nije najsretnije da dijete izvan kuće provodi 10 sati. Također, kad bi se to moglo osigurati, za cjelokupni razvoj djeteta bilo bi sasvim dovoljno da dijete boravi četiri sata u vrtiću. Za cjelokupni razvoj djeteta važno je i da ono ima adekvatnu strukturu dana koja je narušena ako u vrtiću boravi do 21 sat – kaže Brajša-Žganec dodajući i da je važna kvaliteta, a ne samo kvantiteta vremena koje roditelji provode s djecom jer ima i nezaposlenih roditelja, nezadovoljnih i bez primanja, što je isto loše za djecu.

Ima boljih rješenja

Profesor socijalne politike Zdenko Babić slaže se da je važno prilagoditi radno vrijeme vrtića potrebama roditelja te je u tom smislu produljenje radnog vremena vrtića za pozdraviti, ali ne do 21 sat.

– Uistinu se može postaviti pitanje potencijalnog negativnog utjecaja na dječju dobrobit “predugog” boravka malene djece predškolskog uzrasta u institucijama, posebice u najranijoj dobi kada je kvalitetno vrijeme koje djeca provode s roditeljima od neprocjenjive važnosti za njihov ukupni razvoj. U tom smislu zasigurno se mogu pojaviti pitanja potencijalno narušene ravnoteže radnog i obiteljskog života kod roditelja koji navedenu mogućnost budu koristili ekstenzivno te je sa stajališta obiteljske i socijalne politike važno potražiti adekvatnije odgovore u drugim mjerama koje treba unaprijediti i koje se mogu koristiti za navedene izazove kao što su bolje zakonsko uređivanje smjenskog rada za roditelje male djece, rada na skraćeno vrijeme uz poboljšanje naknada usmjerenih obitelji poput dječjeg doplatka i slično – smatra Babić.