Dođi kod šefa, rekao je na telefon Krešo Petek, sada već legendarnog 11. studenog prošle godine, pozivajući u klub u Slovenskoj direktora Janafa Gorana Petrovića, "tamo je pun k.... klope". Da beskućnik zove beskućnika nekamo gdje je "pun k... klope", to bismo shvatili. Ali Peteka je iz Ivanić-Grada dovezao šofer u službenom autu, donio je 1,96 milijuna kuna mita, a doma ima firmu s 400 radnika, i samo je ove godine sklopio poslova vrijednih 370 milijuna kuna, uglavnom s državom. Pa ipak, kad su ga zabljesnuli pladnjevi s narescima, nije mogao odoljeti.
Nije mogao ni predsjednik Republike odoljeti klopi u Slovenskoj: "Zvao me prijatelj iz Dalmacije. Bilo je viška hrane/ribe koja se trebala baciti." Tamo ne samo da ima pun k... klope nego ima i pun k... pića, kako je potvrdio za medije jedan gost: "Kada sam prvi put ušao, na drvenim vitrinama iznad šanka bilo je zasigurno stotinjak butelja kvalitetnih vina, rakije, viskija. To je ono što je odmah upadalo u oči." Žderalo, lizozdjelac i ispičutura vidi prvo ono što mami njegovu požudu.
Ovih dana vjeronauk nije u modi, i smatra se velikim civilizacijskim postignućem da ga se izbaci iz škola, ali tamo se još uvijek uče smrtni grijesi, a peti je po redu "neumjerenost u jelu i pilu". Na višoj kulturnoj razini očituje se kao sklonost delikatesama, pa gurmani, sladokusci i fajnšmekeri obilaze restorane s Michelinovim zvjezdicama i plaćaju papreno za majušne i zagonetne obročiće. Ali sasvim je nešto drugo kad želite stol na kojemu je "pun k... hrane" jer tada kvaliteti ustupa mjesto kvantiteta. A kad gladnuš, izjelica i požderuh zasjednu za takav stol, prekrcan jestvinama, neće stati dok sve ne unište, i opet će se vraćati po još. Stari Grci tu su pojavu, kad se ne jede da se nasiti ili gušta, nego se tamani nemilice i proždire, nazivali "boulimos" - "volovska glad" - odakle je nastala riječ za jednu od modernih pošasti, bulimiju. Tu drevnu bulimiju proždrljivaca, pojedavaca i oblapornika Grci su smatrali velikom nevoljom jer škodi zdravlju, a k tomu i izaziva siromaštvo kod onih koji ne jedu da bi živjeli, nego sve troše na to da bi jeli.
>> VIDEO Afera Janaf: DORH za kriminal sumnjiči više ljudi
Za mnoge je klopa u klubu u Slovenskoj bila klopka, ali ta bulimija nije ograničena samo na žderanciju hrane. Pa što je nego bulimija držati milijun eura u prtljažniku automobila u tajanstvenoj vili u Samoboru, ili imati desetak stanova, što na sebe, što na suprugu, što na tvrtke, kao što je istraga pokazala u slučaju Dragana Kovačevića? Nije li bilo bulimično gomilanje skupocjene odjeće i accessoriesa Josipe Rimac, također uhićene zbog korupcije? Postoji obilna reporterska fotodokumentacija nje s proizvodima marki Céline, Louis Vuitton, Chanel, Vuitton, YSL, Givenchy ili Michael Kors. Kada je ovaj tjedan izašla iz zatvora u Remetincu, u lijevoj ruci nije nosila nijednu od tih torbi, nego običnu papirnatu vrećicu iz dm-a. Anoreksija uvijek stoji uz bulimiju.
Josipa Rimac je u zatvoru prestala jesti pa su je vagali više puta na dan. Među obloguzonjama koji su se gurali oko plata s pršutom i sirom u Kovačićevu klubu bili su i već spomenuti predsjednik Republike, kao i muž bivše predsjednice, Jakov Kitarović. Obojici su supruge opsjednute mršavošću. Sanja Musić Milanović zapamćena je po tome kako je 2014. preporučila crni kruh umjesto bijeloga, a ako je nekome skup, "crni kruh naprosto možete rezati na tanje šnite". Kolinda Grabar Kitarović proslavila se 2018. opsesijom prema jogurtu, čija joj ponuda nije bila dovoljno raznovrsna u komunizmu: "Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna."
Mi, naravno, imamo puno razumijevanja za muževe koji su htjeli šmugnuti od žena i nešto na miru pojesti i popiti, pa makar bili i izješe, ližipjati i juhopilci. No pokazalo se da oni ne staju na hrani, nego poput termita prazne i državni proračun, gomilajući utajen novac u prtljažnicima i pretvarajući ga u nekretnine. Naš problem nije žderilo u Slovenskoj, nego to što su izjednici, sladobisci, praznizdjele, žderoljubi i proždirala zavladali državom i onda otkrili da je tamo pun k... love. Neumjerenost u jelu i pilu očito je povezana i s nekim drugim neumjerenostima, a izvire iz slabe i pokvarene ljudske naravi. Borba protiv korupcije zato nema nikakve šanse ako se zanemari ono što je potiče, a to je pohlepa. Požderice, zdjelolisci, žderonje i izjelice progutat će sve nas kao termiti, i neće im biti dovoljno.
Borba protiv korupcije nema šanse jer je država glavni i skoro jedini izvor. Nastaje uglavnom radi gomile birokracije, gomile kontradiktornih propisa, gomile zakona i normi... A država se onda bori još dodatnim zakonima, propisima, normama i uzimanjem sve većeg komada gospodarstva, uplićući se sve dublje u slobodno tržište... Državne, javne, paradržavne tvrtke imaju proračun od preko 160 milijardi, država ima proračun od preko 170 milijardi (sa HZZO), a pogledajte BDP Hrvatske i odmah je sve jasno... Ma nema šanse za bilo kakav napredak, samo se sve više učvršćujemo na dnu EU-a...