Borba Rusije i SAD-a oko 'azijske Švicarske'

NATO-ovu kampanju u Afganistanu mogli bi pogoditi ozbiljni problemi, nakon što je predsjednik Kirgistana Kurmanbek Bakijev u utorak izjavio da će njegova zemlja SAD-u uskratiti daljnje korištenje ključne zrakoplovne baze. Loša vijest za SAD utoliko je gora što je istu stvar 2005. učinio i Uzbekistan te što iza svega stoji gospodarski i vojno probuđena Rusija, odlučna vratiti poziciju moći u svom “vanjskom dvorištu” u bivšim srednjoazijskim sovjetskim republikama.

Odsječene naftne rute
Uoči rata protiv talibana Kirgistan je 2001. SAD-u dopustio korištenje dijela međunarodne zračne luke Manas u glavnom gradu Biškeku, čime je NATO-ou čak i u 1500 kilometara udaljenom Kandaharu osigurana opskrba za samo tri sata leta. NATO-ova pozicija bila je doista komotna jer je SAD ranije isposlovao i korištenje baze K2 u Uzbekistanu.

Moskva je isprva podupirala NATO-ovu akciju u Afganistanu jer je u njemu nekoć izgubila 10-godišnji krvavi rat. Tako se dogodilo da su SAD i Rusija istovremeno držali goleme vojne baze, stiješnjene jedna uz drugu na jedva 30 kilometara razdaljine između čudesnih kirgistanskih planina, zbog kojih se Kirgistan naziva i “azijskom Švicarskom”.

U međuvremenu je SAD približavanjem bivših sovjetskih republika NATO-u i razmještanjem svojih postrojbi, Rusiji odsjekao put do glavnih ruta za transport nafte i plina te njihovih nalazišta u istočnoj Europi, kavkaskim republikama i na Bliskom istoku. Rusija je stoga odlučila doskočiti američkom utjecaju u Srednjoj Aziji te je u trenutku manjih trzavica između Uzbekistana i SAD-a zbog kršenja ljudskih prava financijskom intervencijom Uzbekistanu isposlovala istjerivanje SAD-a iz baze K2.

Odnose između SAD-a i Kirgistana nisu ometale ni tvrdnje da je 63 milijuna dolara godišnje najamnine za bazu Manas premalo, a ni incident iz 2006. kada je američki vojnik izrešetao lokalnog vozača kamiona, a potom je polutajno prevezen u SAD, što je ogorčilo pet milijuna Kirgiza. SAD-u je baza Manas postala još dragocjenija nakon što su odnedavno u sjevernom Pakistanu zaredali snažni udari talibana i različitih bandi na NATO-ove opskrbne konvoje.

Pojačan promet kroz bazu Manas bio je logičan potez, a istim je putem Barack Obama htio dopremiti i 20.000 vojnika, uz postojećih 34.000, kako bi ubrzao smirivanje stanja u Afganistanu. U tom je trenutku Rusija ponudila Kirgistanu donaciju od 150 milijuna i kredit od čak dvije milijarde dolara, ako otkaže gostoprimstvo SAD-u. Izdašna ponuda, posebno za Kirgistan, koji ne samo što je najsiromašniji u regiji, nego trpi eksploziju nezaposlenosti te problemime s energijom jer mu je Uzbekistan nedavno povisio cijenu plina. Treba li uopće sumnjati da su Kirgistanu iznenada postali bitni i naknada za bazu i ubojica vozača kamiona?

Vrhunski adut?
Na prve najave pregovora između predsjednika Medvedeva i Bakijeva, prije mjesec dana je u posjet Bakijevu došao SAD-ov zapovjednik za Irak Afganistan general David Petraeus, kojemu je Bakijev garantirao da baza ostaje SAD-ova. Možda baš zato američki su dužnosnici još od polovice siječnja ignorirali izvještaje ruskih medija o najavljenoj ruskoj ponudi Kazahstanu. Štoviše, i dan nakon što je Bakijev javno rekao da su “ne jednom dali sve od sebe da se sa SAD-om dogovore o statusu baze” i da je odluka donesena, vojni su američki dužnosnici odbijali priznati da je takvo što moguće. Vojni analitičari smatraju da je Rusija ovim ugrabila vrhunski adut u nadmetanju sa SAD-om te da je očekivati da će njime licitirati oko nekih drugih otvorenih pitanja, primjerice oko primanja u NATO novih članica na istoku Europe.