Borba za uho

Blagdani su iza nas i vraćamo se ustaljenim poslovima. Mnogi su od nas ovih uskrsnih blagdana pobjegli nekamo gdje su mogli imati više mira i tišine. I liturgija nam je pružila ugođaj svete opuštenosti. Blagdani imaju i neku terapeutsku ulogu jer nas, iz dnevnih ritmova, vraćaju istinama koje u nama ne može ugasiti ni posao, ni zabava, ni buka u kojoj živimo.

Buke je bilo oduvijek, no danas ona poprima velike razmjere. Pretrpani gradovi, velik promet, decibeli u kafićima i na javnim mjestima... Odakle toliko buke i što iza nje stoji? Milan Kundera u "Knjizi smijeha i zaborava", kaže: "Cijeli se čovjekov život među ljudima sastoji od borbi za tuđe uho." Čini se da je zaista tako. Mnogo buke možda proizlazi iz čovjekova vapaja da ga netko čuje.

Pa i kad galami, kad nosi masku, kad se skriva iza uspjeha, titula, osmijeha, kriminala ili vapaja, kad govori o svemu i svačemu i kad nikako da se izgovori, čovjek ipak želi istisnuti neku svoju istinu i želi da netko čuje. Što manje uspijeva, to više buke proizvodi i treba.

U borbi za tuđe uho katkad pravimo odviše buke ili se njome kušamo prevariti. Psalmist bi rekao: "Samo je u Bogu mir, dušo moja!", a Isus poziva: "Dođite k meni, svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!" Dobro je da postoje blagdani. Vraćaju nas Bogu, nama i bližnjima.