Bozdogan je mali grad na turskoj obali Egejskog mora. Ovdje nema pustinja, ali preci ovdašnjih stanovnika potječu iz srednje Azije i sa sobom su donijeli svoje prastare običaje.
Jedan od njih su tradicionalne borbe deva. One su i dan danas omiljene, pa mnogi vlasnici sa svojim životinjama potegnu i izdaleka kako bi sudjelovali u njima. Većinom su to siromašni seljaci koji se nadaju da bi uz pomoć skromnog novčanog dobitka mogli dopuniti obiteljsku blagajnu. A za Bozdogan je to događaj godine.
Za sebe kaže kako nije klasičan penzioner jer nije 'zasjeo' uz televiziju i telenovele. Obavezno gleda Dnevnik i povremeno sportske prijenose, a projekte na kojima radi pomno bira.
Čak su i mediteranske luke poput Marseillea bile okovane ledom. Drveće je pucalo od mraza, a crkvena zvona su se lomila. Seljaci su pronalazili svoje kokoši smrznute na granama gdje su spavale
Iako će biti teško nadomjestiti prazninu u srcima njezinih kolega, ostaje zahvalnost za svaki trenutak proveden s njom: "Zahvalni smo što smo bili dio tvog života, a tebi Mirela hvala što si bila dio nas!"
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.