Bore se da prežive još koji sat

U trenutku dok čitate ovaj tekst, Zawiya, četvrti po veličini grad u Libiji, prolazi sličnu sudbinu kakvu je 18. studenoga 1991. prolazio Vukovar. Ovo uporište libijskih revolucionara, smješteno samo pedesetak kilometara zapadno od Tripolija, palo je nakon žestokih borbi u ruke Gadafijevih snaga, ali dijelovi središta još su u rukama postrojbe revolucionara, svjesnih da im nema spasa i da odbrojavaju posljednje sate života.

– Zawiya je u ruševinama, većina zgrada potpuno je razrušena, a gadafijevci pucaju na svakoga koga vide na ulici. Struje, vode ili telefona već danima nema, na ulicama je pakao, bolnice su prepune ranjenika, a lijekova nedostaje. Anestetika već odavno nema – kaže jedan od svjedoka koji je preko okolnih farmi i pustinje uspio pobjeći iz opkoljenog grada.

Cijela Zawiya pod potpunom je blokadom, Gadafijeve postrojbe ne dopuštaju ulazak novinarima u grad, a napad na još nezauzeto središte predvodi elitna libijska postrojba nazvana po Gadafijevom sinu Khamisu. Ipak, za pakao Zawiye svijet je uspio doznati jer je u središtu grada sve do jučer, pokraj libijskih revolucionara i uplašenih stanovnika, žena i djece, gotovo slučajno ostala tročlana ekipa britanskog Sky Newsa. Novinari i snimatelji Alex Crawford, Martin Smith i Tim Miller uspjeli su, nakon izvlačenja iz Zawiye, poslati specijalni izvještaj iz umirućeg grada koji je prije samo nekoliko tjedana imao više od 200.000 stanovnika, grada koji u ovim trenucima polako nestaje.

– Režim je još u ponedjeljak objavio kako je Zawiya pala, ali to s istinom nema veze. Pobunjenici se još uvijek očajnički bore, svjesni da se milosti ne mogu nadati, a vojnici ne štede nikoga, ni starce ni žene ni djecu – kaže u izvještaju Crawford.

Prema njegovim riječima, sasvim slučajno ostali su u Zawiyi nakon što je grad okružen, a Gadafijevi tenkovi i topništvo počeli su razaranje.

“Ispaljuju granate u stambene zgrade, gaze automobile parkirane na ulicama, napreduju čistom silom. Potražili smo utočište u jednoj džamiji zajedno sa stotinama civila dok su vani odzvanjali topovi, dok je kiša metaka bubnjala po krovu. Dječak koji je sjedio pokraj mene počeo je jecati, znao je da će uskoro umrijeti. I nije bio jedini koji je toga bio svjestan”, piše Crawford. Kako tvrdi u izvještaju, nakon što je napad malo posustao, uspio se probiti do jedne od bolnica u opkoljenom središtu grada, a prizorima koje su tamo vidjeli Britanci su bili šokirani. “Pacijenti su nagurani jedan do drugoga, na krevetima, na podu, mjesta nema za svakoga. Dok smo bili u ambulanti, unijeli su još živog starca kojemu je pola glave bilo odvaljeno, a iz lubanje mu se nazirao mozak. Skupili smo se u kut sobe da ne smetamo liječnicima, a samo trenutak potom u ambulantu je ušao jedan visoki, snažni borac noseći ranjenika prebačenog preko ramena. Čovjek je na sebi imao toliko ozljeda da je bilo nemoguće vidjeti neki dio tijela pošteđen metaka. Smrad je bio neopisiv, čisti smrad smrti. Borac je spustio ranjenog prijatelja i oteturao van, kroz prozor smo ga vidjeli kako povraća od muke i istodobno plače”, napisao je britanski novinar.

Prema informacijama koje su revolucionari izvukli od zarobljenih gadafijevaca, središte Zawiye okružuje oko 50 tenkova, a među posadom su i plaćenici iz Čada i Nigera. Trojica novinara uspjela su se izvući iz opkoljenog grada svjesni da se Zawiyi sprema crna sudbina.

– Iste večeri dok smo se probijali kroz pustinju, u Tripoliju su najavili da vojska čisti Zawiyu od ruševina, da uklanja spaljene automobile s cesta. To je laž, čista laž – kaže Crawford