SDP-ov zastupnik i bivši ministar financija Boris Lalovac komentira prvi proračun Plenkovićeve Vlade i projekcije svog nasljednika.
– Ja sam svojim ministrima čupao nokte kad se donosio proračun, tražio od njih da režu i nisam puštao povećanje rashoda, a Marića se nijednom nije čulo da prigovara zbog dizanja rashoda iznad realnih mogućnosti.
Naše gospodarstvo nije zrelo za ovoliko povećanje potrošnje u jednoj godini, stvaraju se nove obveze i cementiraju prava koja se neće moći lako ispunjavati, počevši od braniteljskih prava, subvencija za kredite do novih demografskih prava.
Rast se temelji na osobnoj potrošnji, ali znamo koliko je blokiranih građana, uvoz je preklopio izvoz i zaboravlja se da postoji granica do koje osobna potrošnja može rasti.
Ne dajete baš puno kredita ovoj Vladi.
Ministar nije riješio kako će financirati prava koja su pred izvršenjem, a to je s božićnicom još dvije milijarde kuna samo za plaće, dugovi iz zdravstva su tu. Ne razumijem kako su ekonomisti mogli pljeskati premijeru na skupu u Opatiji i ne razumijem što je to vjerodostojno? Niz je rizika na koje Hrvatska ne može utjecati i zbog kojih rashodi nisu smjeli rasti. Ne zna se kako će se raspetljati situacija s talijanskim bankama, a u njihovu su vlasništvu dvije najveće banke u Hrvatskoj.
Pred nama su izbori u Francuskoj i Njemačkoj, tu su i loši odnosi sa susjedima koji su naša važna izvozna tržišta. Nitko ne zna što će biti 2017. godine i Vlada je trebala biti opreznija i uzeti te rizike u obzir.
Vi ste također bili optimističniji kod procjena rasta od ostalih institucija?
Jedno je optimizam, a drugo pretjerivanje. Oni kažu da su konzervativno planirali rast od 3,2 posto! Ako je to konzervativno, ne znam kako bi izgledala umjerena projekcija, zar pet-šest posto? Naša prirodna stopa rasta manja je od toga, i proračun je loša poruka s obzirom na okolnosti u kojima se nalazimo.
Konsolidacija iz 2016. ipak je otvorila određeni prostor za povećanje potrošnje.
Dok je Tihomir Orešković vodio financije, proračun je kako-tako dobro izgledao, on nije dao da se povećavaju rashodi. Sad vidimo da troškovi po Vladinim uredima rastu 100 posto, svi resori rastu i to izmiče kontroli. Ne govori se ništa o standardizaciji troškova, nema varijante b: što ako se ne ostvari planirani rast od 3,2 posto?
Svi znaju da je b varijanta rebalans.
Da, ali tada će eksplodirati deficit, i to u godini u kojoj moramo refinancirati enormne dugove, nije to samo proračun, nego dolazi i HAC, izvanproračunski fondovi, krenuo je rast kamata iz Amerike. Žalosno je da ekonomisti tome aplaudiraju.
Kad smo mi donosili proračun, i još smo rezali, ekonomisti su nas napadali da ne režemo dovoljno, a sad aplaudiraju ili šute kao zaliveni. Nije ovo više 2004. godina da bi se nastavila politika povećanja potrošnje, sad su druge geopolitičke okolnosti, javni dug je bitno veći, a Vlada se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
Ja sam i u kampanji govorio da nas ne smije loviti euforija, nismo daleko odmakli od krize. Industrijska proizvodnja raste, ali sve je to slabo i ovisi hoće li ili neće biti kiše, i kad će isporuka nekog broda. A čime se Vlada bavi? Kadrovskim pitanjima po javnim poduzećima!
Je li trebalo posebno ministarstvo za upravljanje državnom imovinom?
Ja o Goranu Mariću mislim pozitivno, no iz svega što je rečeno i objavljeno, mi ne znamo kako će se prikupiti planirani privatizacijski prihodi, što će biti s Petrokemijom, Badelom, Imunološkim zavodom... Vlada nije prezentirala strategiju što će s poduzećima u svom vlasništvu, ne zna se dokle se došlo s restrukturiranjem HŽ Carga, HŽ Infrastrukture i Putničkog prijevoza.
Pred završetkom su radovi na obnovi zračnih luka Zagreb i Dubrovnik, kao i mosta prema Čiovu. Gdje su novi projekti koji će nastupiti kad ovi završe? Ne bih se htio politički obračunavati s Vladom, ali očekujem da objasne kako će držati gospodarski rast pod kontrolom, a da on ne bude stihijski.
Ja ovakav proračun ne bih potpisao! Sad mi kolege u Saboru govore: Vidi što si ti nama radio, a kod ove Vlade sve prolazi.
Vlada tvrdi da je glavnina povećanih rashoda vezana uz fondove EU.
To je isto krivo, ne određuje politika koliko ćemo novca povući, nego apsorpcijski kapacitet administracije. Tek se učimo procedurama i ne vjerujem da ćemo ostvariti više od polovice plana. Razumijem da Vlada nije imala vremena pripremiti programe, ali mogla ih je bar najaviti, umjesto što je dodavala nova prava. Kako možemo reći da je Vlada realna ako planira u tri godine povećati rashode za 20 milijardi kuna, a prihode od PDV-a na 50 milijardi?
U vrijeme kad su ljudi trošili kao ludi, 2008. godine, mi smo jedva skupili 38-39 milijardi kuna PDV-a. Kako je moguće planirati za trećinu više prihoda od PDV-a, a gospodarstvo stoji lošije nego što je stajalo 2008. godine? Ja to ne razumijem!
>> Prošao proračun od 7,5 milijardi kuna, HDZ ga podržao jer im je Bandić usvojio dva amandmana
Kako stojimo s optužbom za obiteljsko nasilje koje je podnijela (bivša) gospođa Lalovac? Ima li tu što nova?