Cijela Istra, ali najviše grad Pula strepe zbog slučaja Uljanik, s nestrpljenjem očekuju koju će “presudu” donijeti Vlada za brodogradilište koje je desetljećima gradilo Pulu i njegovu okolicu, guralo gospodarski rast Istre te hranilo i obrazovalo generacije Puljana. Gotovo da nema obitelji u Puli koja nije imala ili nema nekoga tko radi na Otoku.
Stoga su građani i radnici očajni zbog svega. Kažu, svjesni su da se brodogradilište mora prilagoditi tržištu, da više ne može poslovati kao nekada, ali vjeruju i da je odugovlačenje, stavljanje pod tepih problema vezanih za poslovanje tvrtke koja je u “zlatno vrijeme” ‘70-ih godina prošlog stoljeća zapošljavala i do 15.000 ljudi i gradila najveće brodove na svijetu nosivosti do čak 270.000 tona, dodatno pogoršalo situaciju kako za škverane tako i za državu.
Pitanje Uljanika i 3. maja, zapravo, političko je pitanje; ponajprije od toga zašto je agonija produljivana jamstvima niz godina, do toga kako sada prekinuti krug agonije. Danas je u Uljaniku tek 1600 zaposlenih, u 3. maju oko tisuću, štrajkaju jer su bez plaće gotovo sedam mjeseci, a strahuju i da bi, na kraju svega, mogli ostati i bez posla. Uhićenja menadžera u Uljanik Grupi koji su osumnjičeni za višemilijunske malverzacije, pozdravljaju i kažu da će valjda na vidjelo izaći kako je i zašto došlo do kraha i kamo je nestao novac. No, uvjereni su svi, pravi problemi za Pulu i Istru tek dolaze kada se donesu konačne odluke o brodogradilištima, posebno ako završe u stečaju.
O tom gorućem problemu o čijem raspletu ovisi i gospodarska budućnost cijele Istre razgovarali smo s Borisom Miletićem, predsjednikom IDS-a i gradonačelnikom Pule.
Kako komentirate odluku Vlade da neće restrukturirati Uljanik, ali da još traži model za tvrtku?
U ovakvoj situaciji zavlačiti radnike i javnost, izbjegavati odgovore i biti nesposoban donijeti odluku punih 17 mjeseci pokazuje o kakvoj je Vladi riječ. Usporedbe radi, kad je američka autoindustrija bila u problemu, američkoj administraciji za kompletno rješenje trebalo je devet mjeseci! A govorimo o industriji s milijun zaposlenih! Vlada očito vodi Uljanik u stečaj, ali to ne želi otvoreno reći, nego se igra strpljenjem izmučenih ljudi. Istra je jedina regija koja se svih ovih godina uspjela othrvati pogubnom utjecaju HDZ-a i guranje Uljanika u stečaj doživljavam kao HDZ-ov pokušaj ekonomske destabilizacije Istre!
Što po vama znači odluka Trgovačkog suda u Rijeci vezano za 3. maj i u Pazinu vezano za Uljanik?
Trgovački sud u Rijeci i Trgovački sud u Pazinu razumjeli su važnost brodogradnje za Hrvatsku i brodogradnji u Rijeci dali još jednu šansu. Žalosno je da Vlada nije krenula istim putem. Brodogradnja je zadnja velika industrijska gospodarska grana u Hrvatskoj koja zapošljava velik broj radnika. Ne može se cijela ekonomija države oslanjati samo na turizam. Treba nam industrijska proizvodnja.
Je li po vama ranije trebalo doći do uhićenja čelnih ljudi Uljanik Grupe?
Važno je utvrditi odgovornost svih i doznati kako je Uljanik doveden do ponora. Ne znam detalje istrage, imam kao i vi samo one informacije koje su se pojavile u medijima. Međutim, ne smijemo zaboraviti da se Uljanik nalazi u ovakvoj situaciji iz dva razloga. Prvi su aktivnosti uprave Uljanika i 3. maja, a drugi što je država kao najveći suvlasnik Uljanik Grupe godinama pokazivala apsolutnu nebrigu za brodograđevnu industriju. Nisu kontrolirali jamstva i nisu uopće nadgledali poslovanje brodogradilišta. Država je imala i još uvijek ima sve mehanizme za nadziranje poslovanja, ima čvrstu polugu upravljanja na temelju vlasničke strukture, a od svega toga nije činila ništa! Uza sve to, ova HDZ-ova Vlada odlučila je ignorirati sva upozorenja koja su dolazila s naše strane, ponavljam, još prije punih 17 mjeseci, i brodogradilište konačno gurnula preko ruba.
Što očekujete od ove istrage, a poslije i sudskog procesa, očekujete li i neka nova uhićenja?
Očekujem ono što očekuju svi, a posebice radnici Uljanika i 3. maja – odgovore! Država je dužna to učiniti ne samo zbog odgovornosti prema javnom novcu nego i zbog odgovornosti prema radnicima koji su prošli i prolaze užasnu agoniju. Odugovlačenje Vlade koja nema hrabrosti donijeti odluku okrutno je i bezosjećajno. Usto su i vrlo bahati, bez ikakva osjećaja za situaciju u kojoj se radnici nalaze .
Jesu li uhićenja politički motivirana, prije svega zbog tajminga uhićenja....
Volio bih vjerovati da nisu, ali previše je stvari koje sugeriraju nešto drugo, kao recimo to što se uhićenja događaju 48 sati prije odluke o pokretanju stečaja. Živimo u državi u kojoj se veza politike i pravosuđa i dalje na neki način podrazumijeva. To je zastrašujuće.
Neki prozivaju i IDS zbog stanja u Uljaniku, u smislu da je lokalna politika štitila menadžere koji su sada uhićeni. Postoji li odgovornost IDS-a za stanje u Uljaniku?
Utjecaj IDS-a na poslovanje Uljanika bio je i ostao ravan nuli. Udio jedinica lokalne samouprave u poslovanju Uljanika je 0,7 posto, a udio države 25 posto. Političke opcije koje nemaju šanse u Istri ostvariti bilo kakav relevantan izborni rezultat pokušale su preko agonije Uljanika naštetiti IDS-u. Takve su konstrukcije mogle u naletu histerije funkcionirati neko vrijeme, ali ljudi su brzo shvatili da i da je htjela, lokalna vlast nije mogla baš nikako utjecati na poslovanje Uljanika. Da je IDS imao ikakvu ulogu u Uljaniku, brodogradilište bi raslo, kao što raste cijela Istra. Na žalost, ovo što gledamo HDZ-ov je scenarij koji je rasturio kompletno hrvatsko gospodarstvo.
Koje je po vama rješenje za Uljanik, na kojim osnovama, s kojim modelom rada brodogradilište može biti konkurentno na tržištu? Treba li u Uljanik Grupi biti toliko tvrtki, nisu li neke osnivane radi mogućih malverzacija?
Za održivu brodogradnju ne treba otkrivati toplu vodu. Ugledajmo se na uspješne primjere i naučimo nešto od njih. Jedan takav, u Monfalconeu u Italiji, nalazi se manje od 150 km od Pule. Riječ je o vrlo konkurentnom brodogradilištu koje se opredijelilo za izgradnju visoko sofisticiranih brodova, a iza njega stoji tvrtka koja je u većinskom vlasništvu talijanske države. Njihov primjer pokazuje da brodogradnja može biti profitabilna, pod uvjetom da imate sposoban menadžment i podršku uz aktivan nadzor države. A to hrvatska brodogradilišta nemaju.
Koji je vaš stav o Tomislavu Debeljaku kao mogućem strateškom partneru Uljanik Grupe?
Ne poznajem gospodina Debeljaka. Susreli smo se jedanput u Zagrebu. Podsjećam da je izabran za strateškog partnera odlukom Nadzornog odbora i uprave Uljanika te da Grad Pula u toj odluci nije sudjelovao. Država bira strateškog partnera i samo oni znaju zašto nekog biraju.
Što bi za Pulu značilo da Uljanik ode u stečaj i da prestane raditi?
Uljanik čini bitan segment našeg gospodarstva, ali ima i jako bitnu tradicionalnu, pa i kulturnu vrijednost u našem gradu. To je brodogradilište odgojilo generacije i generacije Puljana. Teško mi je zamisliti Pulu bez Uljanika i to bi bio velik udarac za sve nas. Gašenjem Uljanika Hrvatska bi izgubila jedinu veliku industrijsku granu koja joj preostaje. Ako povuče taj potez, ova Vlada ostat će zapamćena kao grobar hrvatske brodogradnje.
Jesu li nekretnine Uljanika, točnije Otok i lokacija na obali mora, u ovom trenutku zanimljivije nekim ulagačima kao nekretnine pogodne za turističku djelatnost ili za brodogradnju?
Riječ je o pomorskom dobru i o njegovu raspolaganju odlučuje nadležno Ministarstvo. Znači i to je u ingerenciji države. Ingerencija lokalne zajednice odnosi se na prostorne planove, a naši prostorni planovi definiraju čitavo područje Uljanika isključivo kao brodograđevnu djelatnost.
Vratimo se ponovno malo politici, koja je očito neizbježna kad se razgovara o statusu Uljanika, Pule i Istre. Što očekujete od liste Amsterdamske koalicije za Europski parlament?
Očekujem da lista Amsterdamske koalicije ostvari odličan rezultat. Riječ je o kvalitetnim ljudima koji su se dokazali u stvarnom životu, bilo da je riječ o vrhunskim profesionalcima u svojem poslu, gradonačelnicima ili ministrima. Naša je lista lice one napredne, otvorene Hrvatske kojoj su uzor Švedska ili Danska. Siguran sam da Hrvatska može biti fantastična zemlja, samo trebamo krenuti u tom smjeru.
Koje su Vaše ambicije u toj koaliciji?
Jedina mi je ambicija da izgradimo snažnu opciju koja će Hrvatsku pretvoriti u razvijenu, tolerantnu i snažnu zemlju. Amsterdamska koalicija posljednja je brana rastu nacionalizma i populizma u Hrvatskoj. Mi to možemo preokrenuti i odvesti Hrvatsku tamo kamo pripada – u društvo modernih i razvijenih europskih zemalja.
Nakon tog ispita uslijedit će i hrvatski parlamentarni izbori. Kakve su ambicije u vašoj koaliciji u tom političkom nadmetanju?
Svi imamo vrlo jasan zajednički cilj, da Hrvatsku pomaknemo s ove točke stagnacije i pretvorimo je u ugodnu i normalnu državu. Ova koalicija to može i vjerujem da su izbori za Europski parlament tek prva stranica.
Kako komentirate aferu s ministricom Žalac, prozivanje ministrice Murganić i traženje njezine ostavke nakon slučaja Pag? Jesu li ministrice, po vama, trebale dati ostavke?
HDZ-ova vlast izgubila je osjećaj za bilo kakvu političku, moralnu i ljudsku odgovornost. Iritantne su njihova bahatost i samovolja. Slučajevi ministrice Žalac i Murganić samo to potvrđuju.
Je li premijer trebao inzistirati na ostavci i kakvima ocjenjujete odnose unutar Vlade, ali i odnos Vlade prema javnosti?
Prometna nesreća može se dogoditi svakome i ljudski mi je zbog toga žao. Međutim, ministrica Žalac je svjesno je prekršila zakon kad je bez važeće vozačke dozvole sjela za volan. Svi znamo da bi u nekoj razvijenoj zemlji to završilo trenutačnom ostavkom, a kod nas se ne dogodi ništa. Jedan vaš kolega novinar napisao je da bi situacija s ministricom Žalac predstavljala najgoru noćnu moru za bilo koju normalnu vladu, u smislu očuvanja reputacije i kredibiliteta, dok je za našu Vladu to bio još samo jedan dan na poslu. Takav ponižavajući odnos prema javnosti sustavno ubija povjerenje ljudi u politiku.
Kako ocjenjujete rad Vlade do sada, gdje vidite najveće propuste?
Posao Vlade je donašanje odluka, a to ova Vlada ne čini. Hrvatska se po nizu gospodarskih pokazatelja kontinuirano nalazi na dnu europske ljestvice, rastemo najsporije od svih država EU, a po standardu su nas pretekle zemlje koje su nam nekad gledale u leđa. Nama je to postalo normalno, ali to nije normalno. Pogledajte Istru. BDP Istre ide prema prosjeku Europske unije, a 26% je viši od prosjeka Hrvatske. To je rezultat rada vrijednih Istrana, ali i ulaganja i promišljene razvojne politike. Ne vidim zašto se ostatak Hrvatske ne bi mogao razvijati istom brzinom. Drugi problem ove Vlade je što je dopustila radikalizaciju društva, što ne sankcionira nasilje i što je time potaknula eskalaciju šovinizma. Oni se nisu u stanju odrediti prema problemima i donositi odluke. S takvom se Vladom ne možemo pomaknuti naprijed.
Jesmo li povukli dovoljno novca EU za projekte, kako tu stoje Pula, Istra?
Ne. Hrvatska je trenutačno, sa 17 posto iskorištenosti raspoloživih fondova EU, na zadnjem mjestu u EU. Za razliku od toga, na području Istarske županije od 2007. godine do sada provedeno je sveukupno 830 europskih projekata, čija vrijednost iznosi više od 2,7 milijardi kuna. O tome sam maloprije govorio. Istra juri naprijed, a Hrvatska kao država kaska za cijelom Unijom. Hrvatska se mora trgnuti i pokazati što može.
Kakvu ovaj lik maglu prodaje, kako laže i manipulira. Uglavnom, ekonomski udar na Istru provodite vi iz IDS-a. Istarska županija je najviše u 2017. godini izvozila u Italiju, Sloveniju i Kajmanske otoke. Uljanikovi naručitelji ii općenito naručitelji "naših brodova" su offshore firme. Brodovi izgrađeni u Uljaniku nemaju ni 10% hrvatskih proizvoda te se krade na svim razinama. Zato i je na svakom izgrađenom brodu gubitak veći od sto milijuna kuna, a naručitelji offshore tvrtke dobivši jeftinije brodove, debelo dijele razliku sa ljudima iz uprava. Inače, novi direktor Uljanik plovidbe je Igor Budisavljević nećak pokojne Titove supruge Jovanke Budisavljević i to samo pokazuje svu bijedu i nemoć hrvatskog društva da se suoči sa svojim istočnim grijehom: društvenim vlasništvom, dogovornom ekonomijom, socijalističkim kadrovima, radničkim samoupravljanjem i komitetskim mentalitetom. Današnja Hrvatska je u mnogim gospodarskim i društvenim segmentima samo žrtva nasljeđenog sklopa bivše juge.