Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije i počasni predsjednik Demokratske stranke koja je danas najjača oporbena politička stranka u Srbiji, odlučio je napustiti DS u kojem je ostavio svakako neizbrisiv trag. Srbijanski mediji navode kako je razlog njegovog napuštanja DS-a neslaganje sa smjerom kojim ova stranka trenutno ide pod novim stranačkim rukovodstvom.
- Odluku sam donio upravo zbog toga što se u politički blok DS vraćaju ljudi, koji su donijeli epitet aferaške i korupcijske stranke. Odluka nije protiv članova DS -a , već zbog njih i njima poručujem da je Srbiji potrebna nova Demokratska stranka , rekao je Tadić. Prema njegovom mišljenju za nova stranka bi obavila svoju misiju modernizacije Srbije i misiju uspostavljanja trajnog mira na Zapadnom Balkanu.
Tadićevo napuštanje DS-a dogodilo se nekoliko dana nakon medijskih špekulacija koje su najavljivale da on osnovati novu stranku. Tadić medijima ipak nije potvrdio da će se upustiti u osnivanje nove političke stranke ali je zato najavio da će odluku o izlasku na predstojeće izvanredne izbore u Srbiji donijeti uskoro .
- Mjesecima nisam se vidio s onima koji se spominju o priči o novom demokratskom frontu , istakao je Tadić dodajući da u javnosti postoji sintagma o žutim lopovima u čemu, kako je rekao, on nije imao nikakvog udjela ali je plaćao političku cijenu. Prije nekoliko dana na sjednici Glavnog odbora DS-a Tadić je pokušao sprovesti plan ponovnog preuzimanja vodstva DS-a. U tome međutim nije uspio te je Dragan Đilas i dalje ostao na čelu DS-a. U međuvremenu odbio je i Điasov poziv da pomogne u kampanji DS-a za izbore u Beogradu. Odmah potom uslijedile su priče o njegovom napuštanju DS-a i osnivanju nove stranke demokrata. DS je za sada napustio a hoće li doći i do osnivanja nove stranke ubrzo će se saznati.
>> Propao prvi pokušaj Borisa Tadića da se vrati na čelo DS-a
Tadić, Nikolić, nama svejedno. Oba su ultranacionalisti, kao i njihovi sljedbenici, a ponekad se istaknu i šovinističkim opservacijama na račun susjeda, pogotovo kad je u pitanju Hrvatska. A ne zaboravimo da uživaju ogromnu, u zbroju skoro stopostotnu potporu srbijanskog elektorata, što opet povlači pitanje opće srpsko-srbijanske odgovornosti (ne baš krivnje) za agresivni rat i genocid nad Hrvatima, albancima i muslimanima