Mijenjao je devize i prodavao pizze za 13 kuna. Tako je započeo poslovno carstvo Bosiljko Stanić

"Dobar dan. Izvolite. Trebate li još nešto? Hvala vam lijepo. Doviđenja.”

To su otprilike riječi koje su kupci u prodavaonicama vinkovačke tvrtke “Boso” svakodnevno mogli čuti od ljubaznih trgovkinja. Gotovo ni po čemu običan kupac nije mogao pretpostaviti s kakvim se problemima neke od njih zapravo suočavaju na svom poslu. Tek kada je sada već bivša zaposlenica tvrtke Ivanka Dujmić iz Vinkovaca progovorila o mobingu u tvrtki koji je doživljavala, klupko se počelo odmatati i slučaj “Boso” došao je do medija, ali i do Državnoga odvjetništva.

Problemi bivše radnice

Svemu je pak prethodilo trovanje salmonelom u Sali “Barun Trenk“ koja je, kao i tvrtka “Boso”, u vlasništvu Bosiljka Stanića. Tada je želučane teškoće imalo dvjestotinjak ljudi.

– Nismo se pokajali što smo o svemu što se događa u tvrtki izašli u javnost. Sigurno nećemo odustati. Supruga je javno rekla što je sve proživljavala radeći u tvrtki tijekom tih 14 godina. Radi svega toga se i razboljela, a zato što je progovorila dobila je i otkaz – kaže Ivankin suprug Željko Dujmić.

Subotom na vjenčanja

Njegova supruga Ivanka teško se posljednjih dana nosi sa stresom. Često plače, zatvorila se u kuću. Svako prisjećanje na proživljeno dodatno je pogađa. Dujmić je javno progovorila o neplaćenim prekovremenim satima, kaznama od po nekoliko stotina kuna za razne prekršaje unutar tvrtke kao i činjenici da su radnici svaki mjesec obvezni po 700 kuna od svojih plaća potrošiti upravo u trgovinama “Boso“. Rekla je i kako radnici moraju kupovati neprodane proizvode te da je u nekoliko navrata kući tako donosila 10-20 kifli. Bile su to prave “hot-dog zabave“. Nikoga nije bilo briga ima li ona novca za to ili nema, ali su se proizvodi morali prodati. Zaposlenici su imali i obvezu vjenčanja članova svojih užih obitelji organizirati u sali “Barun Trenk“ jer bi u suprotnom dobili otkaz. Proširila se i priča o obvezi trgovkinja da petkom i subotom, barem dva puta mjesečno, nakon što su odradile posao u trgovini, poslužuju u istoj toj sali. O tome što se događa progovorili su još neki djelatnici tvrtke “Boso” koji su kazali i da radnici uklanjaju ispisane rokove trajanja, kako su i na koji način inspekcije kontrolirale i pogodovale, kako se pravio burek od mesa ostalog nakon svatova… Moglo se čuti i da su inspektori od radnika tražili da se sredstvima za čišćenje obriše samo jedan dio hladnjaka odakle su potom uzimani uzorci za analizu.

Tvrtka “Boso” spominjana je bila i u Saboru RH kada je zastupnik Stevo Culej pročitao pritužbu jedne od radnica koje su se žalile na to da na blagajnama rade žene dok su mlađe, a da ih kasnije prebacuju u skladišta. Optužbu za seksizam preuzela je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Za sve to zaposlenici su mjesečno plaćani 2500-3000 kuna. Prema najnovijim informacijama koje kruže Vinkovcima, Stanić je spreman platiti za informaciju o tome tko je od njegovih radnika pred kamerama, tako da mu je skriven identitet, progovorio o svemu.

Radi svega toga Bosiljko Stanić u proteklih je nekoliko dana postao jedan od najpoznatijih gospodarstvenika u Hrvatskoj. Nažalost, razlog tome nisu bili njegovi poslovni rezultati, uspjesi ili novo zapošljavanje nego upravo činjenica da je optužen za teški mobing i kršenje zakona o radu.

– Mediji dižu paniku ni zbog čega. Pokušao sam se obraniti šutnjom, ali ću uskoro o svemu izvijestiti javnost. Ne znam odakle pušu vjetrovi, ali znam da se ugrožava 1200 ljudi koji zajedno sa mnom 26 godina rade i stvaraju tvrtku – rekao je Stanić.

Poduzeće “Boso” osnovano je 1990. godine u Vinkovcima s osnovnom djelatnosti trgovine na malo i mjenjačkih poslova. Društvo BOSO d.o.o. danas povezuje 12 tvrtki koje se bave maloprodajnim, ugostiteljskim, proizvodnim i drugim djelatnostima. Tri najpoznatije sestrinske tvrtke su “Pekar”, “Stanić” i “Eko stočar”.

Stanićevi počeci

Danas “Boso” ima više od 1200 zaposlenika u 175 prodajnih objekata na području Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije. U poslovanje je uključena cijela obitelj. Poznato je i da je Stanić bio jedan od inicijatora obnove rodne kuće Ivana Kozarca koja je pretvorena u muzej.

Prisjećajući se njegovih početaka u poduzetništvu, vinkovački gospodarstvenici za Stanića kažu kako je početkom 90-ih godina mijenjao devize te prodavao sve što je donosilo novac. Sjećaju ga se i dok je vozio Renault 4 s antenom za mobitel na krovu što je tih godina bila prava rijetkost. Tada je otvorio i prvi kiosk, nakon čega su otvarani novi, a zatim i veleprodajno poslovanje s robom široke potrošnje. Zatim je poslovanje usmjereno na diskontnu prodaju, tako da danas u Vukovarsko-srijemskoj županiji nema sela gdje “Boso” nema barem jednu prodavaonicu mješovite robe.

Ponudu je stalno širio pa je počeo prodavati i svoj kruh i peciva, kolače. U jednom trenutku pri prodajnim objektima imao je 35 pizzerija, gdje su pizze prodavane po cijeni od 13 kuna.

Jedna od onih koje su radile u trgovini je i Vukovarka Jasminka Posanović (59).

– O tri godine koliko sam radila u trgovini “Boso” u Vukovaru mogu samo reći da je situacija bila prilično nesređena i da se sve lomilo preko leđa radnika. Sa Stanićem sam dva puta razgovarala i prema meni bio je korektan. Međutim, ne znam koliko je znao što poslovođe njegovih trgovina rade njemu iza leđa i kakve su on imali zapravo ovlasti – kaže Jasminka Posanović.

Prisjećajući se tih godina kaže kako je do posla došla preko veze, i to preko tri saborska zastupnika. Tijekom tri godine rada u trgovini, samo jednom ih je posjetila inspekcija iako bi, kako kaže, imala što vidjeti. I onda je postojala obveza kupnje u tvrtki, što ona ne smatram velikim Stanićevim grijehom jer, kako kaže, normalno je da kod onoga tko je plaća i kupuje. Sjeća se i kako je prilikom “punjenja” trgovine jedna djevojka dobila otkaz jer je pojela bananu koju nije platila. Kako su se u trgovini otkupljivale i stare boce, mogli su se vidjeti i miševi i štakori. Radilo se šest dana u tjednu i svaku drugu nedjelju. Vrlo često bilo je i duljeg ostajanja i prekovremenih sati, što im nije plaćano. Sve to mjesečno je plaćano 1820 kuna, koliko je tada iznosio minimalac.

Čudno je da se uvijek javlja pet-šest ljudi. Radi se o profesionalnim huškačima koji napadaju i tvrde da su nezadovoljni

Bosiljko Stanić

– To se valjda podrazumijevalo. Rezali smo deklaracije s rokom trajanja ili pak s istekom roka te proizvode sjekli i prodavali kao takve. Najčešće je to išlo u našu pizzeriju ili za doručak građevinskih radnika koji su ujutro rano dolazili i kupovali rezane salame, šunke... Međusobno smo se znale pohvaliti kako je sve otišlo i da smo sve “utopili” – kaže Posanović.

Politički skupovi

Dodaje i kako je to način na koji rade i mnogi drugi, a prije svega oni koji uz trgovine imaju i svoje kuhinje. Prema njezinim riječima, to je način na koji se rješavaju proizvodi s rokom trajanja, te da se tako radilo i prije rata. Posanović u cijeloj priči o tvrtki “Boso” najveću krivnju zapravo vidi u državi i njezinim institucijama koje ne rade svoj posao kako treba.

– Ništa od toga nije novo, tako da me malo iznenađuje sada sve ovo. Svi mi znamo i za prekovremene sate, i niske plaće, i za tih 700 kuna koje radnici moraju potrošiti kod njega i većinu toga drugoga. Nitko me ne može uvjeriti da država i razne inspekcije nisu znali za sve to. Pa većina političkih skupova u Vinkovcima održava se upravo kod njega. Većina ih se mnogo puta fotografirala s njima, ali sada ne čujem njihovo mišljenje. Što su inspekcije radile sve ove godine, a znamo isto tako svi da su radnici više puta anonimno slali pritužbe. Da su svi radili svoj posao kako treba, situacija bi bila mnogo sređenija – rekli su nam neki od Vinkovčana s kojima smo razgovarali o slučaju “Boso”.

Svih ovih dana nema nijedne reakcije iz političkih stranaka koje su upravo u dvorani “Barun Trenk“ organizirale svoje skupove. Nije se oglasila nijedna od inspekcija koje su zaposlenici izravno prozvali da su godinama pogodovale toj tvrtki.

– Nakon svih napisa o meni proteklih tjedana, dobio sam nekoliko prijetnji smrću, da će meni i obitelji ispaliti sto metaka u glavu. Nisam vjerovao da je to moguće, ali se sada sve to zamalo i dogodilo. Zatražio sam zbog toga i policijsku zaštitu. Moj život i životi članova moje obitelji su u opasnosti – rekao je Stanić.

Sve je kulminiralo u prošli četvrtak kada je Stanić fizički napadnut ispred sjedišta tvrtke “Boso”. Drvenom palicom napao ga je Ivan Dujmić, brat supruga Ivanke Dujmić. I njegova supruga je prijašnjih godina radila u tvrtki “Boso”, ali je dobila otkaz bez otpremnine. Staniću su u tome napadu ozlijeđene ruke, koljena i lakat, a napadač je ubrzo priveden. Kako navodi policija, protiv njega bit će podignuta prijava Državnom odvjetništvu.

– Čudno je da se uvijek javlja pet-šest ljudi. Radi se o profesionalnim huškačima koji napadaju i tvrde da su nezadovoljni – rekao je Stanić novinarima dodajući da je i on samo čovjek, da ima grijeha, ali i da se zbog njih kaje.

Radnici nemaju izbora

Ostat će zapamćena i njegova izjava da je “predvodnik stada” te da ga njegovi radnici trebaju slijediti. Te svoje riječi opravdao je činjenicom da radnicima redovito isplaćuje plaće i plaća sve doprinose. Kazao je i kako tvrtka ima aktivan samo jedan radni spor, te da se poštuju sva radnička prava.

Komentirajući optužbe da se prehrambeni proizvodi s isteklim rokom trajanja stavljaju ponovno u distribuciju, uprava tvrtke tvrdi da to nije točno te da se svi prehrambeni proizvodi s isteklim rokom trajanja zbrinjavaju na previđeni način. I za optužbe da su radnici dužni 700 kuna svaki mjesec potrošiti u prodavaonicama “Boso”, uprava kaže da nisu točne, da postoji samo preporuka radnicima da to čine, ali da nitko tko to ne čini nije dobio otkaz. Potvrdili su i da su inspekcije utvrdile neke nepravilnosti te da su one ubrzo uklonjene. Uprava demantira i glasine da im je poslije svih tih događaja pao promet te ističe kako tvrtka “Boso” sve svoje obveze prema radnicima, državi i trećim osobama redovito izvršava. Navodi i da je Ivanka Dujmić, kao i još troje radnika, dobila otkaz zbog zatvaranja nekih prodajnih mjesta i da će svi dobiti otpremnine.

– Mi ne odustajemo, a od države i državnih institucija očekujemo da svoj posao obave kvalitetno i profesionalno. Već smo dali iskaz i Državnom odvjetništvu, a koliko smo čuli, neke se stvari i u tvrtki mijenjaju nabolje. Žao nam je što se sve to dogodilo – rekao nam je Ivankin suprug Željko Dujmić.

I nakon svih događaja u tvrtki trgovine nastavljaju normalno raditi, pri čemu trgovkinje i dalje ne žele govoriti. I dalje su ljubazne i spremne pomoći, no izbjegavaju bilo kakve razgovore o optužbama, uvjetima rada, plaćama...

– Plaće su nam takve kakve jesu i svi mi to dobro znamo. Svi također znamo i kakva je situacija u Slavoniji i da posla nema. Samim time i nemamo previše izbora jer ako bismo prestali ovdje raditi, ostali bismo bez posla. Ipak, račune moramo platiti a od nečega trebamo i živjeti. Šutimo i radimo. Nekada bude lakše, nekada teže, ali ide nekako. Svi se nadamo da će se neke stvari i promijeniti. Možda i ti istupi u medijima pomognu – rekle su nam radnice jedne trgovine “Boso” u 
Vukovaru.

>> Bivši radnik Bose: Meso koje se ne pojede na svadbama ide u burek