Bošnjački lideri se odriču statusa žrtve

Agresija i genocid dvije su ključne riječi bošnjačke politike u poslijeratnom razdoblju. No, predsjednik najutjecajnije bošnjačke stranke SDA Sulejman Tihić odlučio je prekinuti s tom vrstom politike. “Takva politika uglavnom je zasnovana na prošlosti, a manje na sadašnjosti i budućnosti.

Prošlost, zločini, stradanja i samosažaljevanje ne trebaju biti središnja tema naše politike. Moramo konačno nadvladati pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog čimbenika”, kazao je Tihić. U RS-u je Tihićeva izjava iz pogrešnih razloga dočekana s oduševljenjem, kod Hrvata, po običaju, nije bilo nikakve reakcije, dok je kod Bošnjaka izazvala podjelu. Dok su je jedni podržali, Haris Silajdžić i dio intelektualne elite osudili su Tihića. Najzrelije je postupio Ured visokog predstavnika, predvođen Miroslavom Lajčakom, koji je dao punu potporu novom smjeru bošnjačke politike.

Tihićevo sve ili ništa
Izjava Sulejmana Tihića, ako bude provedena u djelo, mogla bi, poslije potpisivanja Daytona, biti najznačajniji politički događaj u BiH.

Mnogi su je detektirali kao hrabar potez, što ona uistinu i jest. Čini se da Sulejman Tihić ide na sve ili ništa. Provedba nove politike dijaloga, koja se nazire Prudskim dogovorom, mogla bi bošnjačku politiku iz pretežite destrukcije pretvoriti u politiku izgradnje dijaloga.

Naime, dosadašnja poslijeratna politika Sarajeva zasnivala se na zastrašivanju Hrvata i Srba o građanskoj i unitarističkoj Bosni, što je išlo na ruku separatistima. Kod Hrvata su otišli korak dalje pa su takav pogled na zajedničku državu počeli provoditi u djelo prelijevanjem novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, zatiranjem prava Hrvatima na uporabu materinskoga jezika u obrazovanju, javnim medijima i sustavnom preglasavanju na federalnoj razini. Srbi su se takvoj politici uspjeli oduprijeti, prije svega zahvaljujući RS-u, ali i politikom obrnute destrukcije - uništenja države.

Povodi destruktivnosti
Naravno, takva destrukcija u bošnjačkoj politici nije bez razloga. Počesto su Mostar, i u znatno većoj mjeri Banjaluka davali povoda sarajevskoj destruktivnosti, no zanimljivo je da unatoč tome što hrvatska politika ni na kakav način više ne prijeti BiH, dapače postala je čimbenik stabilnosti, bošnjačka politika nastavlja s majoriziranjem Hrvata.

Kratkoročno gledano, politika zatiranja kolektiviteta Hrvata - kod Bošnjaka u financijskom pogledu ima plodove, no dugoročno kopiranje Beograda nanijet će velike štete bošnjačkoj politici, poglavito kada je riječ o gospodarskoj zaostalosti.

Sulejman Tihić je, čini se, svjestan da destrukcija, iako ju je on od bošnjačkih političkih čelnika najmanje provodio, više nema smisla i da BiH tjera u nestanak.

Dakako, sve to nema veze sa zaboravom na genocid i ostale strahote posljednjeg rata, a u kojem su Bošnjaci pretrpjeli najveće žrtve. Osim toga, izgleda da je Tihić jedini bošnjački političar koji je shvatio da pomoć u izgradnji zajedničke države više neće stizati izvana, nego da treba pronaći snage koje će je izgrađivati iznutra, a saveznike pokušava naći čak i u onim snagama u Republici Srpskoj koje su činile i čine sve da BiH više ne bude. Možda je to i najveća kvaliteta Sulejmana Tihića.

Formula opstanka BiH
Provedba Tihićeve politike gotovo bi u potpunosti otupjela oštricu separatističkih snaga u RS-u.

I Hrvati bi mogli napokon odahnuti.

No, i Dragan Čović i Božo Ljubić bi novom bošnjačkom lideru trebali pomoći konkretnim zalaganjem, bez fige u džepu, za legitimne hrvatske stavove u BiH. U konačnici, provedbom Tihićeve politike profitirali bi svi građani i cjelokupna BiH na način da bi, uz kulturu dijaloga, napokon počela izgradnja samoodržive BiH s riješenim nacionalnim pitanjima, u kojoj će na prvom mjestu, umjesto mnogobrojne administracije i birokracije, biti proizvodnja i jačanje gospodarstva, a samim time i bogatiji proračun. Provedba politike dijaloga je, prije svega, u rukama bošnjačkoga javnog mnijenja, intelektualne elite, političara i birača.

Tihiću je u ovom trenutku potpora najpotrebnija s te strane.

Naravno, ne treba imati iluzije da će novom politikom dijaloga Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i SDA odustati od što centraliziranije Bosne i Hercegovine.

Ipak, gostujući u Dnevniku jedne lokalne sarajevske televizije Tihić je kazao kako BiH nije samo Sarajevo, kako se BiH brani u Banjaluci i Mostaru te kako o državi Bosna i Hercegovina, osim Bošnjaka, moraju odlučivati i drugi, dakle i Hrvati i Srbi. Upravo je to, uz kulturu dijaloga, jedina formula opstanka Bosne i Hercegovine.