Bošnjački lobisti stanje u BiH prikazuju kao sukob dobra i zla

Predstavnici petnaest političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine okupit će se u nedjelju, odnosno ponedjeljak u Bruxellesu kako bi pokušali razriješiti izborne prijepore u susretu s predsjednikom Europskoga vijeća Charlesom Michelom. Dio je to inicijative koju je pokrenuo hrvatski premijer Andrej Plenković. Kako se doznaje, Europska unija će pripremiti svojevrsnu mrkvu – dokument s ponudom da BiH eventualno uspije dobiti kandidacijski status s unijom još prije izbora, a možda već na zasjedanju Europskog vijeća u drugom dijelu lipnja.

Želje prema Zagrebu

Za to bi morali ispuniti četiri cilja. Jedan je razrješenje izbornih prijepora oko načina provedba izbornih rezultata, obvezati se na prekid blokada vlasti, razriješiti status državne imovine i provesti tri “europska” zakona koji se tiču sukoba interesa, javnih nabava...

Sve je to sastavni dio lobiranja u interesu BiH koje dolazi od njezinih prvih zapadnih susjeda. Apsurdno je, ali takva inicijativa ima malo vjerojatnosti za uspjeh čak i unatoč tome što je u interesu cijele zemlje. Umjesto toga, politike Bošnjaka, Srba i Hrvata uglavnom lobiraju za sebe, odnosno ponajprije se trude svim silama ocrniti drugu stranu. U tome su najmanje uspješni bosanskohercegovački Hrvati. Doduše, koliko ulažu, takav i rezultat ostvaruju. Kada se ogoli njihova “mreža”, sve se svodi na uglavnom razumijevanje problema toga naroda te osjećaj nepravde kojega su svjesni više uglednih Hrvata diljem svijeta zbog čega i poduzimaju određene korake koji su ipak ograničenog dometa.

Oni za takve poteze zapravo i nemaju bitniji suport iz Mostara, iz Hrvatskog narodnog sabora te počesto ne znaju kakva stajališta trebaju zauzimati. Gotovo neiskorištene su brojne hrvatske udruge diljem svijeta, pa čak i u SAD-u te su sporadični kontakti bilo da se radi o utjecajnoj mreži franjevaca ili pak Nacionalne federacije američkih Hrvata. Uglavnom svoj popis želja iz HNS-a BiH isporuče Zagrebu od kojega traže da ih na Zapadu, SAD-u i EU bolje razumiju. A često to ne uspijeva ni sam Zagreb. Hrvatska eurozastupnica Željana Zovko jedna je od rijetkih istaknutih figura koja kroz Europski parlament i druge multilateralne veze pokušava objasniti suštinu problema s postupnim narušavanjem američkog koncepta iz Daytona o državi s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. I tu se uglavnom priča završava s hrvatskim lobiranjem zbog čega je i razumljivo zašto se njihova pozicija malo razumije, te što je njihov glavni problem.

Nasuprot tome i u novom nacrtu dokumenta Izvješća za BiH bit će izbačena konstitutivnost upravo zbog lobiranja iz Sarajeva. A najviše tome pridonosi propaganda većeg dijela bošnjačke javnosti, političara i medija koji sustavno nabijaju komplekse Hrvatima kao dijelu udruženog zločinačkog pothvata, portretiraju njihove zahtjeve oko izborne ravnopravnosti kao Hitlerove rasne zakone, te što je najčudnije, ali je iznimno za njih korisno i popularno stalno svrstavaju u krilo ruskih interesa. Deseci osoba, očito umreženih i s jakim vezama čak i u hrvatskim, njemačkim, austrijskim medijima, te povezanih s utjecajnim administracijama SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, te uz snažnu potporu Ankare i arapskoga svijeta, ali i obavještajne zajednice u BiH sustavno i svakodnevno proizvodi tisuće objava i informacija. Počevši od baronese Arminke Helić, zastupnika Bundestaga Adisa Ahmetovića uspijevaju svakodnevno i vrlo jednostrano predstaviti BiH kao poprište sukoba dobra i zla, europskih vrijednosti i Rusije.

Ples s Moskvom

O tome najbolje svjedoči i sadržaj Rezolucije njemačkog Bundestaga koji o problemu BiH prilazi gotovo s metafizičke ravni o predodređenosti “zlih sila” koje ruše BiH ta je pozicija rezervirana za čelnike Srba i Hrvata Milorada Dodika i Dragana Čovića. Pri tome su bošnjački lobisti na svoju stranu uspjeli pridobiti i znatan dio zapadnih administracija koje su počele čak otvoreno raditi protiv Daytonskog mirovnog sporazuma podupirući njegovo poništavanje uz potporu rušenja koncepta konstitutivnih naroda. Naravno na toj primitivnoj sceni uspijevaju stvari predstavljati vrlo uspješno u vlastitu korist kao obračun Bošnjaka i građana, a na drugoj “zavedenih” politika Hrvata i Srba koje rade na raspadu i podjeli BiH. Srpska pak strana u BiH i ne trudi se skrivati separatističku politiku, no ulaže vjerojatno najozbiljniji novac u lobiranje s otvorenim uredima u Washingtonu, Bruxellesu, Berlinu, Beču i drugim središtima. Svejedno “opasni ples” s Moskvom dolazi im glave.