Bozanić nije došao u Međugorje, ali ga nije ni odbacio

Domaća Katolička crkva još je jednom pokazala da se ne zna i ne može nositi sa svjetskim fenomenom Međugorja. To se nanovo, najviše kroz crkvene medije, odrazilo za nedavnog posjeta zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića Hercegovini. Kardinal Bozanić nije bilo koji biskup.

Iako više nije nominalno predsjednik HBK, on je u Hrvatskoj i dalje najviši crkveni prelat i autoritet. Njegovi istupi i putovanja iscrpno se najavljuju i prate te potom analiziraju.

Ovaj put dogodilo se, međutim, baš suprotno. Njegov posjet župi i franjevačkom samostanu u Humcu pokraj Ljubuškog na župni blagdan Sv. Antuna Padovanskoga barem je još bio stidljivo najavljen. No, nakon što su mediji počeli propitkivati hoće li Bozanić privatno i u Međugorje, koje je od Humca tek nekoliko kilometara udaljeno, crkveni mediji gotovo uglas su njegov posjet i njegove riječi doslovce prešutjeli!

Na internetskim stranicama jedino se malo opširnije izvješće može naći kod Hercegovačke franjevačke provincije, gdje je baš naglašen onaj dio u kojemu govori o marijanskim svetištima. Ali zato ni riječi na stranicama domicilne Mostarske biskupije, ali ni u izvještaju Katoličke tiskovne agencije BK BiH. Jedino je zagrebačka Ika objavila Bozanićevu integralnu propovijed, ali bez ikakva izvještaja ili osvrta na povezivanje s Međugorjem.

Način rada
Što je zapravo značio Bozanićev odlazak u Humac? Ima li on ikakve veze s Međugorjem? U odgovoru na ova pitanja prvo bi trebalo poznavati Bozanićev način rada. Njegovi kolege sa studija kažu da je još u to doba pokazao veliku ambiciju, ne samo prema učenju nego još više prema uspinjanju u crkvenoj hijerarhiji.

A najvažnije je u tome biti do kraja odan Svetoj Stolici i crkvenim zakonima. Bozanić na svakom koraku pazi da ne iskoči iz nekakve (ne)službene vatikanske politike i pomno prati vjetrove koji dolaze iz Rima, te se po tome ravna i u svojim postupcima i nastupima.

A Međugorje je preškakljivo pitanje za Crkvu već desetljećima te se crkveni prelat Bozanićeva kova ne bi dao nasanjkati i dovesti na tanki led. On je i jako osjetljiv na to kako su u medijima popraćeni i komentirani njegovi istupi, a oni se dobro iščitavaju i u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu, ali i u samome Vatikanu.

Istina je da Bozanića zovu na sve strane i da ga mnogi žele imati za svoga gosta. Tako je sigurno došao i poziv iz Humca. No Bozaniću je odmah bilo jasno koje bi sve konotacije njegov posjet mogao imati, pa je ipak odlučio poziv prihvatiti i otići.

Nije u pitanju samo problem Međugorja nego i tzv. hercegovački slučaj, odnosno još uvijek dokraja neriješen stoljetni sukob hercegovačkih franjevaca i mostarskih biskupa koji se i te kako prelama preko Međugorja. Zato je on u propovijedi pozvao na crkveno zajedništvo, jer Crkvu najviše bole raskoli u njezinim redovima.

Osuda i zatiranje
Sadašnji mostarski biskup Ratko Perić ne štedi svoje riječi u osuđivanju i zatiranju Međugorja kao mjesta ukazanja, iako o tome još Sveta Stolica nije iznijela definitivni sud. Iako je on dao suglasnost za Bozanićev dolazak u njegovu biskupiju, bilo bi očekivati da i on bude nazočan uz tako visokoga gosta. Ali on je baš taj dan bio u Zagrebu.

Iako se nagađalo da bi Bozanić mogao privatno otići i u samo Međugorje, to je otpalo onoga trenutka kad se  o tome počelo javno nagađati. Tada je to za Bozanića ipak postalo preriskantno zbog odnosa s njegovim mostarskim kolegom Perićem koji bi mu to uzeo za veliko zlo.

No zato je Bozanić iz Humca, iako je bio blagdan Sv. Antuna, u svojoj propovijedi i te kako naglasio i marijansku pobožnost, oko koje se nekoliko kilometara dalje već godinama skupljaju milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta.

Bozanić je poručio: “Jedna od glavnih karakteristika duhovnosti hrvatskoga vjernika, velika je ljubav i pobožnost prema Majci Božjoj... Iz godine u godinu zadivljuje broj hodočasnika, osobito mladih koji dolaze u marijanska svetišta, svojoj Majci da je mole i zahvaljuju za nebrojene milosti koje su po njezinu zagovoru primili...

Mi imamo Majku, kakva li je to utjeha za naša vjernička srca i kakva sigurnost da smo uvijek zaštićeni i voljeni. Stoga, draga braćo i sestre, rado hodočastite u naša svetišta i često molite svetu krunicu.”

Već i sama ta propovijed u Humcu velika je pljuska biskupu Periću. Ali i znak da u Vatikanu nisu toliko neprijateljski orijentirani prema Međugorju, kako to Perić želi pokazati. To je u biti i Bozanićeva poruka. Očito se čeka vrijeme nakon Perića.