Bozanić: Spolnim odgojem krši se vjerska sloboda djece i roditelja

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije u utorak poslije podne objavio je intervju s nadbiskupom zagrebačkim kardinalom Josipom Bozanićem o "aktualnostima uz nametanje spolnog odgoja".

Intervju prenosimo cjelosti:

"Otkako je 27. rujna 2012. ministar znanosti, obrazovanja i sporta donio Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, katolička javnost, osobito roditelji katolici koja su već za prijašnje vlade doživjeli odbacivanje prihvatljivoga programa spolnoga odgoja, s velikom zebnjom očekivala je objavljivanje sadržaja toga kurikuluma te je odmah upozorila da je riječ o ministrovu nametanju školskoga predmeta suprotno zakonski propisanoj proceduri.

Poduzete su brojne javne akcije, održane brojne tribine te je rastao krug roditelja nezadovoljnih nametnutim programom i popratnom literaturom. Predstavnici ministarstva s visoka su ili ignorirali javno upućene zahtjeve ili na njih djelomično odgovarali izbjegavajući pravi meritum nastaloga problema.

Hrvatska biskupska konferencija tražila je i predlagala dijalog s ministarstvom, a odgovora nije bilo. O tom pitanju javno su progovorili i kardinal Josip Bozanić u Božićnoj poruci, na božićnoj danjoj misi i na misi na svetkovinu Marije Bogorodice, odnosno na Novu godinu, a o tom pitanju očitovali su se i drugi (nad)biskupi, katolička društva. Predstavnici drugih vjerskih zajednica, osobito Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice, protestantskih Crkava i drugih iskazali su slaganje u svojim stavovima s Katoličkom Crkvom glede spornoga sadržaja nametnutoga spolnog odgoja.

No, umjesto prihvaćanja dijaloga, koji su predlagale i udruge roditelja, često su ili od samoga ministra ili od osoba uključenih u taj projekt dolazile uvrede, etiketiranja i govor ispod svake civilizacijske razine. »Puknuo« je i ministar obrane i javno uvrijedio kardinala Bozanića te se potom nemušto i ispričao na jednom radiju. Većina medija svrstala se uz ministra i njegov projekt, često izrugujući i vrijeđajući neistomišljenike, osobito katolike i biskupe.

Kad se dogodila jedna jedina emisija na HTV-u koja je pokazala naličje toga nametnutog spolnog odgoja, slijedilo je kažnjavanje, ukidanje emisije. Mediji su sustavno nastalo pitanje prikazivali kao sukob Crkve i države, a Hrvatska je televizija – prema ocjenama mnogih – pribjegla i manipulaciji anketom.

Doista se mnogo toga dogodilo, što nije dorečeno, te treba očekivati da će se suočavanje s nastalim problemom nastaviti, a cjelokupno to događanje otvorilo je i za hrvatske prilike i sasvim nova pitanja, pa smo zamolili zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića da odgovori na nekoliko pitanja.

– Kako ocjenjujete razvoj događaja glede nametanja 4. modula zdravstvenoga odgoja za svu školsku djecu? Imate li dojam da se u tom slučaju pozornost odvlači od bitnoga?

Kardinal Bozanić – U našoj se javnosti preko medija uporno nastoji izokrenuti sam slijed događanja zataškavajući istinu o tome gdje je uzrok, a što su posljedice. Pa nije valjda 4. modul zdravstvenoga odgoja izradila Crkva? Neki namjerno žele reagirati, naprimjer, poput roditelja koji bi, nakon što ga se suoči s problemom djeteta koje je upalo u porok droge, okrivljivao onoga tko je na to dobronamjerno ukazao, umjesto da se odgovorno zapita kako pomoći svome djetetu. Ako je problem u 4. modulu tog predmeta, onda treba, poštujući metode demokratskog odlučivanja, stručno i argumentirano pristupiti spornom pitanju uvažavajući u otvorenom dijalogu sve koji su po ustavu i zakonima pozvani dati doprinos za njegovo rješenje. Dobiva se dojam da se uopće ne želi suočiti s argumentima i da se boji argumentirane diskusije o tom pitanju.

Nadalje, u javnosti se s jedne strane banaliziraju teme sadržaja nametnutoga spolnog odgoja, dok se s druge strane uporno uvjerava da to nije najvažnije pitanje, jer da su u vrijeme rastuće nezaposlenosti puno važnija pitanja iz područja gospodarstva. Međutim, vrijeme i slijed rješavanja pojedinih predmeta opet, što je i red, određuju oni kojima je povjerena vlast. U sadašnjem trenutku hrvatskoga društva svjedoci smo različitih iskustava i znakovitih gibanja. Dobro je, naime, uočiti stanovite kontraste, dok se na gospodarskom planu pokazuje neuspjeh traganja za prihvatljivim putom napretka, na odgojnom se području povlače potezi ideološke naravi.

– Koja je zapravo uloga institucije Katoličke Crkve, odnosno crkvenog vodstva, glede nametnutog spornog školskog predmeta, u odnosu prema roditeljima i u odnosima prema državnim vlastima?

Kardinal Bozanić – Odgoj je najveći domet ljudskih mogućnosti. Kad je riječ o odgoju općenito, pa tako i zdravstvenom te spolnom, potrebno je tražiti suglasje oko temeljnih vrijednosti. Na tom je području, više nego drugdje, nužna suradnja između škole i obitelji, koja jest i ostaje primarni čimbenik odgoja. Ustav Republike Hrvatske u članku 63. kaže da roditelji »imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece«. No, pri ovakvom načinu uvođenja zdravstvenog odgoja, koji je problematičan u svojem 4. modulu, to izričito ustavno pravo nije poštivano. U tom je slučaju zakinuto pravo roditelja koji imaju pravo izražavati vlastita mišljenja glede vrijednosnog usmjerenja svoje djece u javnim školama.

Ne radi se, dakle, u prvom redu o odnosu Crkve i države, nego o odnosu državnih izvršnih vlasti i njezinih građana, u ovom slučaju roditelja, koji imaju posebna prava kad je riječ o odgoju svoje djece u javnim školama. Žalosno je što se u našoj javnosti na više mjesta s omalovažavanjem, do mjere izrugivanja, govorilo o tom vlastitom pravu roditelja.

Hrvatska je biskupska konferencija na početku školske godine po svojim predstavnicima nastojala ukazati na problem i predložiti rješenja, međutim nije bilo odgovora s državne strane. Prvotno pak poslanje Crkve jest naviještanje evanđelja. Crkva ne smije prestati naučavati. Ona poučava svoje vjernike, jer to je njezina trajna zadaća. To je ona činila i činit će i s obzirom na pitanja koja su povezana sa spolnim odgojem u školama. Propovijedi, konferencije, poruke i pouke upućene su vjernicima, a ne institucijama vlasti.

– Mogu li se problemi o pitanjima spolnog odgoja riješiti pregovorima između predstavnika Katoličke Crkve i državnih vlasti?

Kardinal Bozanić – Na institucionalnoj razini postoji Komisija HBK-a za odnose s Vladom RH i Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH za rješavanje pojedinih pitanja između Crkve i države; to su naprimjer pitanja crkvenih pravnih osoba, vjeronauka u javnim školama, crkvenih kulturnih spomenika, crkvenih institucija, kao što su crkvene škole, visoka učilišta, bolnice i drugo. Crkva je u tim pitanjima neposredni sugovornik s državnim institucijama.

Kad je pak u konkretnom slučaju riječ o pitanjima vezanim uz spolni odgoj u javnim školama, bilo bi preuzetno reći da to trebaju riješiti samo dvije komisije. Naime, pitanja poput spolnog odgoja u školama ne rješavaju se bez roditelja, bez konsenzusa roditelja, a škola ne smije raditi protiv volje roditelja.

– Postoji li opasnost, ako se školski sustav koristi za nametanje sadašnjega svjetonazorski obojenog spolnog odgoja, da bude dovedena u pitanje sloboda vjere u Hrvatskoj?

Kardinal Bozanić – Priznavanje vjerske slobode legitimno je pravo i jedno od glavnih dostignuća suvremenoga svijeta. Pravo na vjersku slobodu temelji se na samom dostojanstvu osobe, čiju je transcendentalnu narav nedopustivo zanemarivati ili odbacivati. Vjerska sloboda je temelj moralne slobode. Otvorenost istini i dobru, otvorenost Bogu, ukorijenjena u ljudskoj naravi, daje puninu dostojanstva svakom čovjeku i jamstvo je uzajamnog poštovanja među osobama.

Vjerska je sloboda, kaže papa Benedikt XVI, lakmus-papir kojim se provjerava poštivanje svih ostalih ljudskih prava. Dok potpomaže ostvarivanje čisto ljudskih sposobnosti, stvara preduvjete za ostvarivanje cjelovitoga razvoja koji obuhvaća čitavu osobu u svim njezinim vidicima. Vjerska sloboda, sloboda savjesti, kao i svaka druga sloboda, proizlazi iz osobnog područja i ostvaruje se u odnosu s drugima.

Vjerska se sloboda ne ograničava isključivo na individualnu dimenziju, već je vezana uz zajednicu i društvo, budući da je osoba biće odnosa, a religija ima javnu narav. Sadržaj vjerske slobode valja razlikovati imajući u vidu osobu, obitelj i vjerske zajednice. Stoga slobodu vjerovanja ne treba shvatiti samo kao slobodu od obveza i prisila u pogledu slobode izbora vlastite vjere, nego i kao slobodu za svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanja i prenošenja vlastitoga učenja, uključujući aktivnosti na odgojnom, dobrotvornom i institucionalnom području. Uistinu postoji opasnost da se forsiranjem takvog spolnog odgoja krši vjerska sloboda djece, roditelja kao i nastavnika.

Naime, javna škola mora jamčiti odgojnu i vjersku slobodu i pluralizam, kao i slobodu savjesti svim svojim građanima, jer za odgoj i opće dobro nekonfesionalne vrijednosti ne smiju biti same po sebi prihvatljivije od kršćanskih vrijednosti. Ne bismo trebali smetnuti s uma da se danas u modernim demokracijama iznova preispituje tumačenje laičnosti države.

– U medijima i od nekih predstavnika vlasti često se osporavaju Vaši istupi i istupi drugih biskupa glede nametnutoga spolnog odgoja; može li doći u opasnost sloboda naviještanja vjere i vjerskih sadržaja u Hrvatskoj?

Kardinal Bozanić – Kad god biskup nastupa, treba to činiti kao pastir imajući u vidu dobro svakog čovjeka i promičući civilizaciju ljubavi. Biskup je dužan propovijedati evanđelje u zgodno i nezgodno vrijeme te uvijek i svagdje promicati ćudoredna načela, pa i o društvenom poretku, te donositi sud o bilo kojim ljudskim stvarima kad god to traže osnovna prava ljudske osobe i spasenje duša. Katolička vjera nije civilna religija, nije servis za društvene potrebe. Naime, ni zdravoj demokraciji nije potrebna neka civilna religija, nego puno priznavanje osobne vjere koja je neodvojiva od pripadnosti vjerskoj zajednici.

Izvana se Crkvi ne određuje niti nameće što će, kada ili kako propovijedati njezini biskupi. Ona se ravna nutarnjim kriterijima evanđelja i smjernicama crkvenoga učiteljstva. Stoga svima onima koji nastoje crkveni jezik i nastupe crkvenih službenika prevoditi jedino u politički jezik neposrednog koristoljublja želim osjetljivost srca za Božju ljubav koja želi da se svi ljudi spase. Nema dijaloga tamo gdje se ljudi ne nastoje uživjeti u jezik, motive, osobni i društveni kontekst svoga sugovornika. Zaglušni i ljutiti monolog grijeh je prema ljubavi koja se očituje ponajprije u pažljivosti i poštivanju sugovornika, a taj grijeh razara tkivo društvenih odnosa.

– Nametnuti spolni odgoj uklapa se u globalni projekt kulturalne revolucije koji donosi sasvim novo viđenje čovjeka, nespojivo s judeokršćanskim gledanjem. Zahtjeva li ta činjenica od crkvenog vodstva i svih crkvenih pastira u Hrvatskoj konkretne zadaće?

Kardinal Bozanić – Papa Benedikt XVI. nedavno je govorio o pogubnosti antropološke revolucije koja se stubokom protivi kršćanskoj antropologiji, kao i velikim monoteističkim religijama, kojih su pripadnici građani Hrvatske više od 90%. Radi se o rodnoj ideologiji koja se svodi na to da spol više nije izvorna datost naravi koju čovjek treba osobno ispuniti smislom, nego društvena uloga o kojoj se samostalno odlučuje. Naime, čovjek niječe vlastitu narav i ne prihvaća je kao darovanu datost. Ta je ideologija u dubokoj suprotnosti s kršćanskom antropologijom koja se temelji na objavljenoj istini da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko. Dvojnost muškoga i ženskoga sržna je za ljudsko biće. Ako nje nema, nego je dana na izbor, dolazi u pitanje i obitelj kao naravna datost, a djeca gube svoje mjesto, dostojanstvo i prava.

Hrvatska poznaje pogubnost ideologija nedavne prošlosti, stoga trebamo biti veoma oprezni kad nam se kao usput nameću nove ideologije. Upravo u sjeni zla koje je pogodilo dvadeseto stoljeće može se shvatiti kako se prava Boga i prava čovjeka zajedno afirmiraju ili zajedno padaju. Kao vjernici sve bolje spoznajemo kako je čovjeku današnjice potreban Bog i Božja objava da bi se spasio čovjek, ljudska osoba. Godina vjere u vremenu nove evangelizacije sve vjernike potiče na bolje upoznavanje sadržaja kršćanske objave o čovjeku i dostojanstvu svake ljudske osobe.

Razgovarao: Ivan Miklenić"