Božićevanje nije bijeg u bajku

U posljednjem smo tjednu duhovne priprave na Božić. I nije riječ samo o zornicama, ispovijedima i duhovnim nagovorima. Osim tih važnih zajedničkih i osobnih priprema, postoji i ona najosobnija, duhovna koja se spušta za stepenicu niže i dublje od vanjskog, a tiče se vjerničkoga uranjanja u misterij. Upravo u onaj misterij o kojemu Romano Guardini kaže kako se "sav život sastoji od samih prigoda za susret s Kristom".


Božić kojemu idemo ususret zapravo je već tu. Misterij nije ograničen. On traje i jest. Taj se misterij spušta u bilo postojanja, u svakodnevicu, u odnose, u sve ljudske zbilje i u sva stanja. Istinski misterij podrazumijeva i odgovornost i zauzetost. Štoviše, misterij Boga stavlja se u službu čovjeka. Pjevamo "S neba siđe dolje radi čovjeka" Božićevati ne znači pobjeći u bajku, već naprotiv, htjeti se, poput Djeteta Božića, roditi u svijetu i za svijet. Betlehemska, naime, špilja nema vrata ni zidova kojima se Bog želio ograditi od svijeta. On se rodio da bude svima sve. Stoga bi svaki oblik intimizma, bijega od svijeta, uvlačenja u uske okvire u kojima bismo se osjećali zaštićenima od prijetećih zbilja našega svijeta, svaki oblik odvraćanja od "radosti i nada, žalosti i tjeskoba" ovoga svijeta  zapravo bilo suprotno Božiću.

Božić je, među ostalim, i znak Božje brige za opće, zajedničko i svima nužno. Snažna polarizacija našega društva na mali broj sve bogatijih i sve veći broj osiromašenih i sve siromašnijih građana kritika je naše krivo shvaćene, katkad samo deklarativne pobožnosti i vjere. Vjernici moraju prihvatiti izazov suodgovornosti u izgradnji pravednijih i čovječnijih odnosa i u našemu društvu. Ne samo kad su u pitanju međuljudski odnosi, odnos prema poslu i radu, institucijama društva, nego i kad su u pitanju zakoni koje treba donositi i poštovati.

No, Božić se dogodio izvan Jeruzalema i izvan centara moći. Božanskome planu nije mogla naškoditi ni herodovska lukavština ni dvorsko spletkarenje. Herod je dao ime svakom zlu, pomoru, prijevari i korupciji. Odakle to da se u našoj domovini Herodi umnožavaju? Je li korupcija, po kojoj u svijetu postajemo sve prepoznatljiviji, to po čemu ćemo i danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi? Nije li Božić poziv svima onima koji imaju sredstva i načine da se ozbiljno i zauzeto zauzmu za uklanjanje te pošasti iz našega društva?

Možemo li spokojno gledati i ne biti zainteresirani za mreže zla koje se pletu oko nas? Hitni je zadatak svih odgovornih da preuzmu svoj dio odgovornosti i hrvatskim građanima osiguraju život lišen zaplotnjaštva. No, imperativ je Božića i izgradnja svijesti pojedinaca o njihovoj suodgovornosti. Tako Božić postaje stvarnost, a misterij zbilja u službi života. Naprosto u službi čovjeka.