Znanstvenici Peter Higgs (84) i Francois Englert (81) dobili su ovogodišnju Nobelovu nagradu za fiziku. Njihove spoznaje o Higgsovu bozonu ili popularno zvanoj Božjoj čestici, koja je otkrivena u švicarskom CERN-u 2012., zaslužne su što je Odbor za dodjelu nagrada upravo njihov rad okrunio prestižnom nagradom.
Pola stoljeća do potvrde
Dvojica fizičara, Britanac Higgs i Belgijac Englert, još su 60-ih bila među nekolicinom znanstvenika koji su ponudili objašnjenje zašto osnovne gradivne tvari u svemiru imaju masu.
– Ove godine nagrada se daje za nešto toliko sitno, ali koje čini toliku razliku – izjavio je Staffan Normark, tajnik Kraljevske švedske akademije znanosti.
Čak pola stoljeća nakon objave teorije novi "građevni" element prirode potvrđen je 2012. u CERN-ovu istraživačkom centru, velikom hadronskom sudaraču. Otkriće je slavljeno kao jedno od najvažnijih u fizici. Ipak, do konačne potvrde proći će još vremena. Naime, akcelerator će se nadograditi, a 2015. ponovno će početi novi eksperimenti.
Higgsov bozon posljednji je dio standardnog modela koji objašnjava fundamentalni ustroj svemira. Naziv "Božja čestica" dobio je zbog svoje uloge u pretvaranju Velikog praska u uređen svemir. Budući da je čestica nekoć bila neuhvatljiva, nobelovac i fizičar Leon Lederman smislio je naziv Božja čestica, a Higgsova teorija, naravno, zaslužna za službeno ime čestice.
Ne bi li uhvatili Božju česticu i konačno potvrdili teoriju, osmišljen je LHC – veliki hadronski sudarač koji nosi titulu najvećeg svjetskog akceleratora čestica. Smješten je 175 metara ispod Alpa, u blizini Ženeve, u tunelu dugačkom čak 27 kilometara.
Napravljen je u suradnji sa 10.000 znanstvenika i inženjera iz više od 100 država svijeta, a u projektu je sudjelovalo i nekoliko stotina instituta i laboratorija.
Drugo ime za LHC jest i "stroj za Veliki prasak" zato što se u njemu rekonstruiraju uvjeti koji su vladali u trenutku nastanka svemira. Istraživanje počiva na teoriji Velikog praska koji se dogodio prije gotovo 14 milijardi godina. LHC je vrijedan više od pet milijardi eura, a u pogon je pušten 10. rujna 2008. godine.
U CERN-u na eksperimentima kojima se "hvatala" Božja čestica radi više od 20 hrvatskih znanstvenika. Jedan od njih je i dr. sc. Vuko Brigljević, voditelj skupine znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković koji je svojedobno pokušao pojednostavljeno objasniti Higgsov bozon.
Temelji fizike
– Najjednostavnije rečeno, čestica potvrđuje temeljne zakone fizike koji su odgovorni za to što je svijet takav kakav jest. Bozon je zaslužan za to što čestice imaju masu.
Subatomske čestice dijele se na fermione i bozone. Fermioni poput biljarskih kugli ne mogu biti na istom mjestu u isto vrijeme. S druge strane, bozoni to mogu i zato se Higgsov bozon smatra vezivnim tkivom svemira. To je, recimo, jedna tekućina u kojoj svi plivamo i koja svima nama daje težinu. Mi je ne osjećamo zato što uvijek smo s njom živjeli i, dobro, moramo je dokazati do kraja.