Braća ostavljaju roditelje i odlaze raditi u Kanadu, u nas nema posla

Odlazimo iz Hrvatske jer ne želimo do kraja svoga života živjeti na dug – kazali su nam hotelijersko-turistički menadžer Nikola Bosman (24) i njegov godinu dana mlađi brat Denis diplomirani informatičar s varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike.

Neće život na kredit

Dvojica koprivničkih mladića danas bi trebala sjesti u avion i otići iz zemlje u potrazi za boljom budućnošću. Konačno im je odredište Toronto u Kanadi. Zašto odlaze iz Hrvatske?

– Nadamo se da ćemo tamo biti plaćeni dovoljno za pristojan život. Ovdje možemo zaraditi 3000 ili 3500 kuna, oženiti se, imati obitelj, kupiti kuću i automobil na kredit i kada sve to otplatimo, sa 60 ili više godina, umrijeti – kazala su nam braća.

Obojica su nakon diplome intenzivno tražila posao u struci. Nikola se okušao i kao privatni poduzetnik, otvorivši mali obrt za brzu hranu na Jadranu. Radio je i kao voditelj prodaje u jednoj zagrebačkoj tvrtki, ali nije bio zadovoljan primanjima. Smatra da je sposoban za nešto više. Denisu, pak, diploma informatičara nije zajamčila posao u nas.

Na ideju da životnu sreću potraže izvan domovine, kažu, došli su prije nekoliko mjeseci.

– Odluka je pala na jedan-dva. Zašto Kanada? Pročitali smo na internetu da je to zemlja koja se, uz Kinu i Brazil, najbrže razvija. Malo smo prosurfali i odlučili. Toronto zovu gradom stranaca i vjerujemo da će nam se tamo posrećiti – rekao je Nikola.

Ni prvi ni posljednji

Prema onome što su nam ispričali, odlaze u nepoznato. U Kanadi nemaju rodbine, ne čeka ih nikakav konkretan posao, a spremni su, kažu, u početku prati tanjure u restoranima ili raditi bilo što drugo. Nadaju se da će u godinu dana, na koliko imaju vizu, pronaći posao u zanimanjima za koja su se školovali u Hrvatskoj. Putem interneta rezervirali su smještaj u hostelu – i to je sve. Jučer su obavljali zadnje pripreme za odlazak preko Velike bare – zatvorili su bankovne račune i odjavili mobitele. Prije nekoliko dana u krugu prijatelja održali su i malo oproštajno slavlje.

– Uspostavili smo kontakte s vršnjacima koji su već otišli tamo, nismo ni prvi ni posljednji. Čuli smo samo pozitivne stvari o životu u Kanadi. Na sto komentara jedan je loš, ali se time ne zamaramo – rekli su nam Nikola i Denis.

Braću smo pitali odlaze li iz Hrvatske s gorčinom zato što im država nije omogućila da vide perspektivu i imaju li što poručiti premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću.

– Ne, oni nisu nizašto krivi. Mi ne glasujemo i boli nas uho za politiku. No, ne bismo otišli iz Hrvatske da ovdje možemo ostvariti pristojan život. Otišli bismo i u Afriku ako bi nam ondje bilo bolje. Domoljubna ideja? Tko je ima, neka si je čuva – kaže Denis.

– Gledam prijatelja, završio je ekonomiju. Prepametan je dečko, a nikako ne može naći posao. Razgovarali smo o tome i rekao mi je kako mu se čini da su svi natječaji namješteni za nekoga – dometnuo je Nikola.

Koprivnička braća kažu da im nije lako ostaviti roditelje, ali i da imaju njihovu punu podršku.

– Mama i tata niti su slijepi niti su glupi, vide gdje smo i čemu se možemo nadati – kazali su mladi Koprivničani koji odlaze na put od 7000 kilometara.

Njihova majka Vesna smogla je snage za oproštajnu fotografiju sa sinovima, ali otac Zdravko nije želio pred objektiv. Preteško mu pada odlazak Nikole i Denisa u nepoznato.

– Osjećam uzbuđenje, ne i žaljenje. Ja se sigurno neću vratiti ako se nešto u Hrvatskoj duboko ne promijeni. Vjerujem da će pola naših frendova doći za nama – zaključio je Nikola Bosman.