U modernom društvu brak je nukleus, osnovna jedinica društvenog sustava. Ono što ga odvaja od tradicionalnog poimanja braka je emotivni odnos između partnera koji je sve bitniji za opstanak obitelji, nasuprot determinističkom shvaćanju u prošlosti. Naravno da pragmatična komponenta nije eliminirana, ali se uvelike razlikuje od poimanja braka kao konstrukcije koja je finalna, pa čak i ako je očajan – u njemu ostajemo. Nadalje, brakovi su nekad bili, čak i ako ne dogovoreni, očekivani unutar sličnih društvenih grupa s ciljem širenja obitelji i međusobnih podjela uloga.
U tom rasporedu muškarac je uglavnom bio financijski skrbnik dok je na ženi ostao zadatak brige o djeci i kućanstvu. I suprugu naravno.
Fokusirajući se na razvijeni svijet, žene imaju, formalno barem, jednaka prava kao muškarci i s mogućnosti zarade i njihova uloga kao supruge drugačija je.
Ne radi se samo o financijskom balansu, već i emotivnim i duhovnim potraživanjima. Nasuprot podjeli gdje je jasno tko je za što zadužen i tako funkcionira generacijama, današnji partneri traže puno više jedno od drugog. Zajednice više nisu toliko uključene u odgoj djece i živote obitelji kao nekad, stoga od tehničkih do emotivnih problema sve ostaje na paru. Zato većina knjiga posvećenih brakovima zapravo se bavi pitanjem usamljenosti, emotivne kompatibilnosti i meandriranjem kroz sve društvene obveze uz paralelno održavanje intimnosti u braku. Danas također svjedočimo statistici gdje 50 posto brakova završava razvodom, a bilo bi zanimljivo vidjeti koliko ih je zadovoljnih u preostaloj polovici. Ipak, brak kao institucija i dalje je aspiracija, tema svakog drugog filma ili knjige.
Iako se doima kontroverznim, brak nikad nije bio bitniji niti smo u njega više ulazili iz emotivnih pobuda. Redom - ubrzan stil života gdje su isprepleteni dugi sati na poslu, konkurencija i ambicija ne dopušta mnogo vremena za zadovoljavanje emotivnih potreba, a brak, odnosno obitelj tu dobivaju centralnu ulogu. U trenutku sve manje bliskosti sa zajednicom, pa čak i širom obitelji i susjedima ili religijom, puni teret održavanja obitelji jest na supružnicima. Taj odnos daje temeljne moralne i emotivne vrijednosti koje je nemoguće nadomjestiti u ostalim kapitalističkim sistemima u kojima provodimo većinu vremena. Brak postaje izvor, ili podsjetnik na neke druge vrijednosti pored čistog ekonomskog uspjeha kako ga shvaćamo u konzumerističkom društvu. Drugo, brak iz interesa, u kojem god obliku, nije nestao niti je realno da će se to dogoditi, ali uz sve manje pritiske poput iste društvene grupe, kulture, religije ili godina – odluka na brak je individualna i stoga počiva na osobnim željama i odabirima. Pravila i norme zamijenjene su odabirima, i nikad više u povijesti odabir partnera nije bio iz pravih pobuda – emotivne, duhovne i intelektualne povezanosti.
Sve je češća rasprava o stvarnoj potrebi te starinske institucije, ali s novim odnosima koje stvara, te odabirom, znanjima i željama s kojima u brak ulazimo – iako vjerojatno teži no ikad prije, moguće da je i puno bolji.