Brammertz: Netko je skrio ključne dokaze protiv Gotovine

Nakon što je početkom 2008. preuzeo vruć kesten od Carle del Ponte novi haaški glavni tužitelj Serge Brammertz (1962., Eupen, Belgija) mora završiti posao započet devedesetih godina nakon rata na prostoru bivše Jugoslavije. Iako se ne voli medijski eksponirati pristao je za Večernji dati poveći intervju u kojem se osvrće na ostavštinu svoje prethodnice, veliki posao privođenja haaške pravde kraju, uhićenju preostalih optuženih ratnih zločinaca u bijegu, nastavku suradnje s lokalnim pravosuđima u nastavku procesuiranju ratnih zločina, posljednjem sporu Hrvatske s Haagom oko „nestalih dokumenata“ vezanih uz suđenje Gotovini, nedostatnom medijskom izvještavanju o važnim suđenjima koja su u tijeku, Karadžićevu privođenju...

• Gospodine Brammertz, od trenutka kad ste preuzeli posao u Haagu, koje Vam se obveze glavnog tužitelja čine najtežim? Koja su još otvorena goruća pitanja?
– Moji suradnici i ja suočavamo se s više izazova u isto vrijeme, ali usredotočit ću se na tri. Prije svega, moramo pomiriti zahtjeve i očekivanja koji se odnose na strategiju završetka rada suda s potrebom da zadržimo resurse neophodne za vođenje suđenja i žalbenih postupaka koji su u tijeku, te onih koja tek trebaju započeti.

I dalje je posebno važno osigurati suradnju država. Sud ovisi o toj suradnji u pogledu pristupa dokumentima i arhivima, pristupu svjedocima, njihovoj zaštiti, traganju za bjeguncima i njihovu uhićenju. Pitanje suradnje uvijek je bilo teško i moji prethodnici morali su se dobro potruditi kako bi je ostvarili. Tako je i otkako sam ja preuzeo dužnost u siječnju 2008. godine. Iako smo postigli znatne rezultate, posebno kad je riječ o uhićenju Župljanina i Karadžića, još uvijek tražimo važne dokumente i od Srbije i od Hrvatske i još uvijek očekujemo uhićenje i transfer preostala dva bjegunca.



Ključni izazov također je i zaštita svjedoka. Vrlo sam zabrinut u pogledu problema s kojima se ovdje suočavamo. Pokušaj utjecaja na svjedoke, posebno zastrašivanjem, još uvijek je problem. Svjedoke zastrašuju, prijete im i, kao rezultat toga, oni odbijaju svjedočiti ili mijenjaju iskaz. Ti incidenti izravno utječu na sposobnost tužiteljstva da izvede dokaze učinkovito i navrijeme i za nas su to vrlo ozbiljni problemi. Mi smo proveli i istrage, od kojih su neke rezultirale optužnicama za nepoštovanje Suda. Nažalost, unatoč svemu tome, problemi su i dalje ozbiljni.

• Kakva je ostavština prethodne tužiteljice Carle del Ponte glede moći koju Tužiteljstvo ima u nastojanju da se lokalne vlasti privole na suradnju sa Sudom?
– Kad je riječ o suradnji država, situacija je jednaka za svakog tužitelja Međunarodnog suda. Države imaju obvezu surađivati sa Sudom, ali Sud nema policiju i nema izravna sredstva pritiska. Oslanjamo se na podršku međunarodne zajednice. Ona može izvršiti pritisak na zemlje kad ne ispunjavaju svoju obvezu. U tom smislu važno je naglasiti da su ovaj Sud stvorili Ujedinjeni narodi zbog zločina, i to najgorih koji su počinjeni u Europi od Drugog svjetskog rata. Stoga međunarodna zajednica, zbog svoje vlastite vjerodostojnosti, mora učiniti sve kako bi nam omogućila da uspijemo u svom radu.

• Donosi li ostavština C. del Ponte poteškoće kad je riječ o percipiranju Tužiteljstva Međunarodnog suda kao odraza politike zapadnih zemalja prema zemljama na Balkanu?
– Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osnovali su Ujedinjeni narodi i on još uvijek uživa jednoglasnu podršku Vijeća sigurnosti. To pokazuje posvećenost međunarodne zajednice univerzalnim načelima međunarodne pravde i na to se ne bi trebalo gledati kao na pitanje regionalnog pristupa.

• Je li politička moć (EU) koja stoji iza zakonodavstva Suda mač s dvije oštrice bez kojeg, s jedne strane, optuženi ratni zločinci ne mogu biti privedeni pravdi (budući da Sud nema vlastite snage), a, s druge strane, zbog tog istog mača potezi Suda shvaćaju se više političkim nego pravnim? Kako ćete to uravnotežiti i postići da se Tužiteljstvo ne percipira u negativnom svjetlu kao političko tijelo?
– Mislim da je važno jasno razdvojiti pravosudni rad od političkog. Također, međunarodne se kaznene istrage, za razliku od istraga koje se vode na državnoj razini, puno više oslanjaju na suradnju država, zbog čega i uspjeh tih istraga djelomice ovisi o političkoj volji tih zemalja da surađuju. Stoga, iako se ne uplećemo u politički proces svojim komentarima o tome tko može a tko ne može pristupiti EU ili potpisati neki sporazum ili ugovor, mi od međunarodne zajednice očekujemo podršku za ispunjenje mandata. Mislim da time ne postajemo političko tijelo.

• Hoće li rad Međunarodnog suda, posebice rad Tužiteljstva, prestati kad prestanu suđenja ili ćete i dalje pomagati lokalnim pravosuđima u procesuiranju drugih, niže rangiranih, ratnih zločinaca?
– Suradnja s nacionalnim tužiteljima jedan je od prioriteta mog ureda i važan sastavni dio strategije završetka rada Suda. Posao koji obavljaju nacionalni tužitelji za ratne zločine logičan je nastavak rada Međunarodnog suda i nastavit će se i nakon ispunjenja madata Suda. Pojačali smo naš tranzicijski tim koji svakodnevno komunicira s kolegama u regiji. Namjeravamo pomoći lokalnom pravosuđu što je moguće više i potaknuti međunarodnu zajednicu da nastavi podržavati takav pristup.



• Zašto je važno procesuirati ratne zločine na lokalnoj razini, a zašto je to važno i za današnju međunarodnu pravdu?
– Prije svega, mandat Suda nikada nije bio da sudi svima za koje se sumnja da su počinili ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Zadaća Suda je usredotočiti se na one najodgovornije. To znači da će Sud, do trenutka kad zatvori svoja vrata, okončati krivično gonjenje više od 120 osoba. Međutim, mnogi osumnjičeni za ratne zločine nalaze se i danas na prostoru bivše Jugoslavije, i lokalna pravosuđa moraju voditi sudske postupke protiv što većeg broja tih osoba. Mislim da je to jedini način da se postigne trajni mir i stabilnost u regiji. Drugi razlog zbog kojeg je važno voditi sudske postupke za ratne zločine na lokalnoj razini jest činjenica da se Den Haag nalazi daleko od regije bivše Jugoslavije. Kad se suđenja vode u regiji, lokalno stanovništvo ih puno lakše prati. Tužitelji, odvjetnici, žrtve, svjedoci, počinitelji – svi su oni iz iste regije i zbog toga je javnosti puno jednostavnije pratiti i razumjeti te sudske postupke.

• Nedavno je završeno suđenje hrvatskim generalima Mirku Norcu i Rahimu Ademiju. Kako tužiteljstvo gleda na to suđenje s obzirom na to da je to prvi slučaj koji je Međunarodni sud proslijedio Hrvatskoj? Možete li sada reći, nakon presude, je li suđenje dobro vođeno ili imate neke kritike s tim u vezi?
– To suđenje je uime Tužiteljstva pratila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju i ona je, u skladu s našim pravilnikom, redovito o tome slala izvještaje koji su prosljeđivani sucima Međunarodnog suda. Ne bi bilo prikladno da kažem nešto više o predmetu za koji je u tijeku žalbeni postupak pred državnim pravosuđem.

• Maratonsko suđenje hrvatskom saborskom zastupniku Branimiru Glavašu također je u tijeku u Hrvatskoj. Prati li Tužiteljstvo i to suđenje? Kakvi su Vaši dojmovi o tm suđenju?
– Protiv g. Glavaša optužnicu nije podigao Međunarodni sud i stoga Tužiteljstvo ne prati to suđenje. Međutim, želio bih reći da je od izuzetnog značenja da se svi domaći sudski postupci, uključujući i onaj protiv g. Glavaša, vode u skladu s međunarodnim standardima.

• Hrvati pamte bivšu tužiteljicu kao negativan lik koji je optužio i priveo pravdi Suda nacionalnog heroja Antu Gotovinu (prema jednom istraživanju provedenom kad je Gotovina uhićen, podupire ga 90 posto Hrvata). Što mislite, kako će Hrvati zapamtiti Vas? Možda kao osobu pod kojom je Tužiteljstvo osudilo Gotovinu? Ne može se reći da Tužiteljstvo svojim početnim potezima iznosi jake dokaze. Možete li, iz svoje perspektive, komentirati kako se odvija izvođenje dokaza Tužiteljstva u ovom, za hrvatsku javnost, osjetljivom predmetu?
– Ne mogu komentirati suđenje koje je u tijeku. Gospodin Gotovina je, kao i svaki drugi optuženi, nevin dok se ne dokaže suprotno. Što se tiče Tužiteljstva, izvodimo dokaze koji podupiru navedene optužbe. Događaji koji se odnose na predmet Gotovina, Čermak i Markač vrlo su važan dio nedavne hrvatske povijesti i nadam se da će presuda pomoći hrvatskoj javnosti da bolje razumije što se dogodilo 1995.



* Možete li komentirati problem “izgubljenih dokumenata” koje je Tužiteljstvo zatražilo od hrvatske vlade (u slučaju Gotovina)? Je li to ozbiljan problem (između Hrvatske i Međunarodnog suda) ili samo dio jedne pravne bitke u određenom predmetu? Kako Vi na to gledate?
– Te važne dokumente tražimo već više od 18 mjeseci. O tome sam razgovarao s hrvatskim vlastima na svim našim sastancima i morali smo zatražiti obvezujući nalog, koji je izdalo sudsko vijeće. Čini nam se malo vjerojatno da ključni dokumenti koji se odnose na jednu važnu vojnu operaciju mogu jednostavno nestati. Imamo razloga vjerovati da su neke osobe te dokumente namjerno sklonile ili sakrile. Zato još uvijek tražimo te ključne vojne dokumente, i to ostaje važno pitanje koje se nalazi u središtu naše suradnje s Hrvatskom. U ovom trenutku taj problem se nalazi i pred sucima, i, s obzirom na to da je predmet Gotovina u tijeku, nadamo se da će biti riješen što prije to bude moguće.

• Privođenje Radovana Karadžića pravdi velika je stvar za kredibilitet međunarodnih institucija za suđenje ratnim zločincima. Zašto je za to trebalo toliko vremena?
– Nisam siguran kada ćemo dobiti potpuni odgovor na to pitanje. Međutim, sve se tiče problema koji sam ranije spomenuo – činjenice da Sud nema mehanizme prisile i da se mi oslanjamo na suradnju država. Nemamo svoje policijske snage i ne možemo uhititi bjegunce. I kad se radi o traganju za bjeguncima, kapaciteti Suda su također vrlo ograničeni. Ovo je velik problem za sve međunarodne sudove, ne samo za ovaj.

• Što je bilo ključno za uhićenje Karadžića i koja je bila Vaša uloga u svemu?
– Mislim da su odlučujući faktori bili odlučnost Srbije da uhiti tog bjegunca, te poboljšana suradnja službi sigurnosti.

• S obzirom na činjenicu da su mediji više izvještavali o njegovu privatnom životu tijekom skrivanja, možete li komentirati izvještavanje medija o Karadžićevu uhićenju?
– Što se tiče medija i medijskih izvješća, svakako bih želio vidjeti više izvješća o bitnim stvarima – zločinima koji su počinjeni i patnjama žrtava. Radovan Karadžić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Meni se te činjenice čine puno relevantnijim od bilo čijih osobnih prilika.

• Kad očekujete da će Ratko Mladić i Goran Hadžić biti privedeni pravdi i tko je najodgovorniji što oni sada nisu u Haagu?
– Mi zaista radimo sve što možemo da bi oni bili uhićeni i prebačeni na Sud. U tom smislu redovito kontaktiramo sa srpskim vlastima i svakako se nadamo da će svi ovi napori uskoro biti nagrađeni.


* Nekoliko važnih suđenja je trenutno u tijeku (Šešelj, Perišić) i ta suđenja mogu rasvijetliti događaje koje suđenje Miloševiću nije moglo zato što je završilo bez konačne presude. Međutim, mediji to nisu u stanju prepoznati i uopće ne prate ta suđenja. Što mislite o tome i kakve će biti posljedice toga?
– Javnost u bivšoj Jugoslaviji treba imati točne informacije o radu Suda i oslanja se uglavnom na medije kako bi te informacije dobila. Zato bismo svakako voljeli vidjeti više sveobuhvatnih izvješća o svim našim predmetima. Naprimjer, malo ljudi zna da je trenutno u tijeku sedam suđenja za zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, i da još pet suđenja tek treba započeti pred ovim sudom. Zato mislim da na medijima leži odgovornost da sveobuhvatno i točno izvještavaju.

* Koje su najvažnije stvari na koje ćete se usredotočiti tijekom svog mandata? Što sve želite postići? Što ste istaknuli pred Vijećem sigurnosti?
– Sa 26 osoba kojima se sudi ili koje čekaju početak suđenja, 10 u žalbenom postupku i sedam u predraspravnoj fazi, u ovom trenutku na Sudu imamo jako puno posla. Mnogo toga još treba napraviti. Stoga je moj prvi prioritet omogućiti uspješno vođenje svih postupaka koji su u tijeku ili koji trebaju početi. Uhićenje i prebacivanje na Sud preostalih dvaju bjegunaca također ostaje apsolutni prioritet. Tužiteljstvo će se i dalje oslanjati na ključnu podršku i pomoć država u bivšoj Jugoslaviji i međunarodne zajednice kako bi se oni napokon priveli pravdi. Suradnja između Tužiteljstva u Den Haagu i onih u bivšoj Jugoslaviji i dalje ostaje ključna za nastavak vođenja sudskih postupaka za ratne zločine u regiji. Tužiteljstvo će nastaviti surađivati s lokalnim tužiteljima za ratne zločine i pravosudnim organima prosljeđivanjem preostalih istražnih spisa i nastavit će ustupati prikupljene informacije, znanje i iskustvo.