Očajan sam. Nemam od čega živjeti, a sada ću izgubiti i krov nad glavom – kroz suze govori branitelj Nehrudin Ramadanović (49) iz Slavonskog Broda. Nekadašnji tenkist HVO-a dobio je rok od tri mjeseca da se iseli iz dotrajale šupe od desetak kvadrata okružene smetištem. Objekt je nekada bio u vlasništvu ugašene tvornice četki Tigar, no nejasno je tko je pravni sljednik njezinih nekretnina.
– Po završetku rata godinama sam živio kao podstanar kod gazde koji me iskorištavao. Kasnije sam se preselio k bratu, no pokazalo se da je kuća pretijesna za mene i majku – nastavlja Nehrudin, koji je u Hrvatsku izbjegao 1992. iz Sijekovca pokraj Bosanskog Broda. Kada je ušao u prostor u kojem trenutačno živi, sve je bilo zaraslo i trebalo mu je mjesec dana da ga očisti. Sada mora otići jer mu je rečeno da je to državno i da je tu nezakonito živjeti. Prije četiri mjeseca umrla mu je i majka, čija im je mirovina od 1240 kuna bila jedini izvor prihoda, a kako nema hrvatsko državljanstvo, ne ostvaruje ni pravo na socijalnu pomoć. U kući, kaže, ima četiri jaja koja mora raspodijeliti na dva dana i malo starog kruha. Povremeno cijepa drva, orezuje voćke i skuplja boce da preživi.
– Ovo nije život. Živci su mi popustili. Po zanimanju sam bravar, ali radio bih bilo što – ističe Ramadanović. U Gradu i policiji kažu da nisu pokretali postupak protiv Ramadanovića u smislu deložacije. Prostor mu je na korištenje ustupio Ivan Dolibašić, koji tvrdi da je u privatizaciji postao većinski vlasnik Tigrove imovine, ali to nije upisano u zemljišne knjige. Stoga je Agencija za upravljanje državnom imovinom prostor jednostavno "posvojila".
– Nije poštovana pravna procedura u smislu provođenja stečaja, odnosno likvidacije. Ramadanovića sam primio u najboljoj namjeri, ali nemam snage suprotstaviti se državi – kaže Dolibašić.
o, crna zemljo otvori se. covjek bio u hv, tenkist, socijalni slucaj, deloziraju ga iz supe. a sto je najgore, nema hrvatsko drzavljanstvo--hrvatski branitelj. ovo nema ni u zanzibaru, ali zato ima kod nas u hrvatskoj.