Braniteljska populacija ostavila je iza sebe prvu nacionalnu konvenciju. Iako svaki domaćin, organizator, ima pravo pozvati u goste koga želi, doista je pitanje što je među braniteljima radio nogometaš Josip Šimunić koji je Hrvatsku “proslavio” svojim nepromišljenim potezom na stadionu i čiji je dolazak na konvenciju bio poticaj grupicama nepromišljenih da opet uzvikuju: “Za dom spremni!” i time bace sjenu na cijelu konvenciju. Nevjerojatan je taj emotivni naboj koji ne dopušta čovjeku racionalno sagledati situaciju. Jednim dijelom je i jasno zašto – braniteljska populacija duboko je frustrirana, iako jednim dijelom i izmanipulirana. Zato je na konvenciji i rečeno kako su branitelji svjedoci dugogodišnjeg lošega gospodarenja hrvatskom državom, rasprodaje nacionalnih dobara, osiromašenja hrvatskog naroda kao i stigmatizacije hrvatskih branitelja i ukidanja stečenih prava.
Ali sve to skupa nije i ne smije biti nikakav izgovor za bezglavost. Nadalje, na konvenciji je poručeno svima kojima dostojanstvo branitelja i Domovinskog rata ne znači ništa da takav odnos više neće tolerirati, zahtijeva se procesuiranje ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom i revizija oproštenih zločina, traži se naplata ratne štete od agresora, da sva prava o braniteljima i članovima obitelji stoje u okviru zakona o braniteljima, da branitelji više neće dopustiti da o njihovim sudbinama odlučuju oni koji Hrvatsku nisu branili, da Vukovar mora postati mjestom posebnog pijeteta, da branitelji više nikome neće dozvoliti uhićenja heroja...
Sve te poruke, međutim, ne idu i ne mogu ići samo prema aktualnoj vlasti. Iste te poruke i iste zahtjeve valja baciti i pred vrata HDZ-a! Ta je stranka s dugogodišnjim obnašanjem vlasti na državnoj razini također itekako odgovorna za današnju situaciju. Braniteljska populacija izuzetno je raznorodna, nije stranački, politički jedinstvena, ali sve braniteljske udruge, svi branitelji imaju pravo iskazivati svoje stavove i zahtjeve, kao i svi drugi hrvatski građani. No nitko od šefova braniteljskih udruga ne bi smio dozvoliti da se one pretvore u nekadašnji jugoslavenski SUBNOR, da to bude država u državi, da se o vođenju države odlučuje izvan demokratskih institucija i protivno demokratskoj proceduri i demokratskim načelima. Jer branitelji su se borili i za demokratsku Hrvatsku, ne samo za samostalnu. Braniteljske udruge dio su civilnoga društva kao i sve ostale nevladine udruge. Zna se gdje se donose odluke, kako se ulazi u politiku, što su izbori... Zato ne valja dopustiti emocijama da upravljaju, potrebna je racionalna razboritost. Sve drugo najveću štetu nanosi upravo braniteljskoj populaciji!
No da su branitelji u pravu, da su stigmatizirani, da im se oduzima dostojanstvo, najbolji je primjer bio nedavno otkrivanje spomenika pripadnicima IX. bojne HOS-a u Splitu. Ta je bojna u vrijeme rata nosila ime po ustaškom pukovniku Rafaelu Bobanu i imala crne uniforme. To je povijesna postrojba koja je iznijela rat do kraja na svojim plećima. A zašto su bili bobanovci? Jer su na suprotnoj strani imali četnike koji su dolazili ne samo okupirati nego i klati i protjerivati sve nesrpsko. Kako ih se učinkovito plašilo? Ustašama! Ali to je bio rat, rat je trebalo dobiti svim sredstvima! Danas je pak veliki krimen što je tim braniteljima podignut spomenik i što je na otkrivanju bio i splitski gradonačelnik. A kako su se oni u ratu trebali nazvati? Prema Prvoj proleterskoj brigadi? I to kad je na suprotnoj strani bila JNA sa zvijezdama petokrakama? Na povijest se gleda u kontekstu, a ne izdvojeno i kako se kome svidi. Činjenice su vrlo jednostavne. Ali reakcije na spomenik dolaze upravo od onih kojima smeta današnja Hrvatska, iako su se dobro u njoj i od nje okoristili. Javno je pljuju, a privatno se bogate. I to je demokracija. Ali zato i HOS danas ima pravo na počast za ono što su učinili u ratu, koliko god se nekome to ne sviđalo!
>>Josić: Vukovar bi bio sretniji grad da ga se vojno oslobađalo
Gospodine Despot, da su se branitelji vodili samo razumom, a ne emocijama, ne bismo danas imali slobodnu Hrvatsku. Hladni razum ih je lako mogao uvjeriti da goloruki nemaju šanse pred moćnom JNA, ali srce je bilo jače od razuma, i pobjedilo! Ne odričite nam emocije, jer "Dok je srca, bit će i Kroacije!"