Branitelju iz Cerne smanjili opskrbninu: 'Kažu da nisam socijalni slučaj'

Ivica Bukvić (53), branitelj iz Cerne kod Vinkovaca, ogorčen je jer mu je vojna opskrbnina smanjena s 1 100 na 800 kuna i to mu je jedini prihod, a uz to Ivica skrbi i o svom 55-godišnjem bratu Josipu koji je, uz sve siromaštvo u kojemu obojice žive, i psihički bolestan, piše magazin Oluja.

On je jedan od brojnih branitelja koji nisu imali uvjeta za umirovljenje ili nisu na neki drugi način riješili svoj materijalni status pa su primali opskrbninu, ali prema novom zakonu oni su jednostavno premješteni u nadležnost Centra za socijalnu skrb i trebaju se raspitati koja prava imaju po toj osnovi. Ivica je bio pripadnik 131. županjske brigade i prošao je sve obrambene položaje u županjskoj Posavini, od Rajeva Sela, Štitara do Babine Grede. U ratu je obolio i danas svaki dan pije dvije šake lijekova - od onih za smirenje, jer ima i PTSP, do tableta za spavanje i za poboljšanje cirkulacije jer ima zdravstvenih tegoba s nogama i teško hoda.

- Evo vodite gdje živimo. Ovdje je još dobro, a u sobi moga brata strop se urušio i samo ga greda koja se urušila i oslonila na ormar, drži da ga ne poklopi. Svakoga dana, posebice ako pada kiša ili puše jači vjetar, strahujem hoće li se srušiti krov i strop na nas. Ta kuća je stara preko sto godina i nije održavana jer nas je šest nasljednika suvlasnika i svako ima po šestinu ove male kuće. Svi smo zbog nje posvađani, a nas dvojica nemamo druge već tu živjeti pa dok Bog da - kaže Ivica Bukvić pokazujući rupu u stropu od “vitlova” s pljevom oblijepljenih blatom, kako su se nekada davno gradili stropovi kuća u slavonskim selima.

U jednoj sobi spava i kuha

U jedinoj prostoriji ove trošne kućice, Ivica spava, kuha skromni obrok, ako ima od čega,i provodi sve vrijeme jer posla nema, a on zbog svojih bolesti, posebice nogu koje su otečene, ne može raditi teže fizičke poslove. Iako je čovjek prosječne visine, u sobi se ne može uspraviti jer je strop nizak pa po sobi može hodati samo pognute glave, a ne smije ni naglo ustati jer može glavom udariti u strop. Srećom, tu i tamo dobije malo drva za ogrjev pa se “zabavi” cijepajući i slažući ih u šupu. Ni sam ne zna kako spaja kraj s krajem. Do rata je radio u županjskom Đuri Đakoviću, ali kada se vratio s bojišnice, za njega tu više nije bilo posla.

- Naučio sam na neimaštinu pa sam se nekako snalazio s opskrbnikom od 1 100 kuna iako ni to nije iznos dovoljan za dostojan život, ali nekako smo gurali jer brat dobiva 600 kuna socijalne pomoći. No, sada kada su mi uzeli 300 kuna, puno mi je teže jer samo za režije mjesečno moram izdvojiti 450 kuna. Više ni ne znam kome sam se sve obraćao za pomoć, ali svi su gluhi na moje i bratove tegobe. Bio sam u Županji u Centru za socijalnu skrb, a ona gospođa mi kaže neka dođem za dva mjeseca. A što da ja i moj brat jedemo dva mjeseca? Nama treba, ako je ikako moguće, pomoć odmah. Obratio sam se i županu Boži Galiću koji mi je osigurao ogrjev i zahvalan sam mu na tome. Bio sam i kod našega načelnika i zatražio pomoć, a on mi kaže kako mi nismo socijalni slučajevi i kada me god vidi u prostorijama Općine, pogleda prema nebu i kaže “što opet dolaziš” . Ako mi nismo socijala, ne znam tko je, jer može li netko biti veća sirotinja od ovoga što vidite - govori gotovo kroz plač Ivica, pokazujući odgovor koji je dobio od predsjednika Ive Josipovića kojemu se također požalio.

Tražim svojih 300 kuna

Odgovorio mu je kako je njegov ured Bukvićev predmet proslijedio u Ministarstvo branitelja jer su oni tada bili nadležni i za njegov problem, ali je u međuvremenu na snagu stupio novi zakon pa on više nije briga Matićeva ministarstva. - Žalio sam se svima za koje mislim da mi mogu pomoći da mi se vrati tih 300 kuna jer mislim da bi lakše preživljavao s pomoći koju sam imao do oduzimanja tog dijela novca. Ne tražim ja da mi daju 10 000 kuna već samo mojih 300 kuna koje sam do nedavno i primao jer ovako ne znam kako ću preživjeti, jer, vjerujte mi, nekada nemam ni za neke od lijekova koji se plaćaju - kaže Ivica Bukvić moleći dobre ljude za pomoć svake vrste jer njemu i bratu Josipu svega nedostaje. Tko želi pomoći, moli Ivica Bukvić, neka pomoć dostavi na adresu Gajeva 20, Cerna ili neka mu se javi na mobitel 097/711 9543.