Mađarski premijer Viktor Orbán opet provocira. Uz Facebook čestitku maturantima koji pišu ispite iz povijesti objavio je kartu Velike Mađarske, koja obuhvaća velike dijelove Hrvatske. I to mu nije prvi put. Krajem prošle godine objavio je fotografiju sa stranačkog sastanka ispod karte Velike Mađarske, a nekoliko mjeseci prije toga Orbánov ured također je objavio povijesnu kartu Mađarske na kojoj joj pet ruku otima teritorij i stanovništvo. Orbán je svojedobno, u povodu preuzimanja europskog predsjedanja, u atriju sjedišta Unije u Bruxellesu dao izvjesiti golemu kartu Velike Mađarske iz 1848., što je izazvalo brojne osude iz susjednih zemalja.
Kada je riječ o velikomađarskoj geografiji, mađarski premijer ne odustaje. Prije samo dva tjedna njegov šef diplomacije Péter Szijjártó zahvaljivao je svom hrvatskom kolegi Gordanu Grliću Radmanu što se Hrvatska nije priključila “međunarodnom liberalnom mainstreamu” u napadima na Mađarsku, a tada se i Radman prisjetio poslovice “Brat uz brata, Mađar uz Hrvata”. A sada, nakon zahvale, brat Hrvat od brata Mađara dobio je zvučnu pljusku.
Zašto Orbán to radi? Kao prvo, on provocira jer zna da Hrvatska neće ozbiljno odgovoriti na provokaciju, kao što nije ni na prijašnje. Ovaj je put Orbánu odgovorio predsjednik Zoran Milanović, dok je premijer Andrej Plenković opet šutke prešao preko kartomanije mađarskog premijera, ne želeći se zamjeriti njegovim brojnim hrvatskim obožavateljima na desnici i među “suverenistima”, iako je, naravno, apsurdno što hrvatski desničari i suverenisti uopće obožavaju Orbána. I kao drugo, u Hrvatskoj se ne shvaća dovoljno važnost Trianona u Orbánovu nacionalističkom programu. Orbán je Trianonski ugovor iz 1920., kojim je Mađarska ostala bez 60 posto teritorija i 40 posto stanovništva prijeratne Ugarske, pretvorio u nacionalni mit.
Dan potpisivanja Trianonskog ugovora u Mađarskoj se obilježava kao Dan nacionalnog zajedništva. Iako je Trianonski ugovor i dalje na snazi, Orbán želi poništiti njegove posljedice šireći svoj politički utjecaj u susjednim zemljama, pa i u Hrvatskoj, osobito na područjima gdje živi mađarska manjina. I u tome je prilično uspješan, što bi nas trebalo zabrinuti puno više od samih karata Velike Mađarske. A Hrvatska, nažalost, šuti i o jednome i o drugome.
Hrvatska uopće nije meta ostrašćenog mađarskog nacionalizma - možemo biti spokojni jer njih "pali" Slovačka i Rumunjska. Tako da ne vidim što bi se toliko trebali uznemiriti oko te povijesne karte kad se zna koga je to "išlo" i gdje su aspiracije.