Brat Jakoba Dencingera: Otjerali su ga u naciste

– Jakob je bio u njemačkoj vojsci, ali ne znam što je tamo radio. Nikada u našoj kući nije bilo ni riječi o tome – govori Andrija Dencinger (84) iz Osijeka. Ime njegova brata Jakoba našlo se na njemačkom popisu 60-ak osoba za koje se sumnja da su povezane s ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu. Jakob Dencinger, koji 20-ak godina živi u najužem središtu Osijeka, naveden je kao čuvar u pet nacističkih logora, pa i Auschwitzu. Državno odvjetništvo provjerava njegov identitet. Ta je vijest šokirala javnost, ali i brojnu rodbinu u Osijeku i obližnjem Čepinu.– Otišao je u Njemačku 1943., otjerali su ga u vojsku. Ja sam bio dječak, ostao sam u rodnom Čepinu. Nismo ništa znali o njemu sve do 1950., pa čak ni je li živ. Bio je rat, tko je išta mogao čuti – prisjeća se Andrija. Tek kada se odselio u američki Ohio, brat se javio obitelji u Slavoniju.

Zarobljen u Francuskoj

Nisu znali, tvrde, ni da je bio u zarobljeništvu u Francuskoj od 1945. do 1947. Novi je dom našao u SAD-u, a izgradio je zavidno poslovno carstvo baveći se navodno nekretninama. Ta je država, govori se u javnosti, 1989. zatražila oduzimanje državljanstva “jer je lagao o prošlosti”.

Vratio se u Osijek 1990. Poduzetnik iz Amerike postao je omiljen među stanarima u zgradi s pogledom na Dravu.– Uglađen je, ljubazan, obrazovan, načitan, kulturan. Putovao je po cijelom svijetu. Lucidan je i energičan.

Razbolio se, doduše, prije nekoliko mjeseci pa rjeđe izlazi, nosi kateter – kažu susjedi. Brinu se kako će sve ovo preživjeti. Ležao je i u bolnici, ali je tražio da ga puste kući.Vlasnik je dvaju spojenih stanova na drugom katu. U manjem, od 75 kvadrata, smjestila se domaćica, medicinska sestra koja se o njemu brine 24 sata. Jakob živi u 20 kvadrata većem stanu. Cijeli je taj kat, tako, njegov. Opljačkali su ga prije desetak godina pa je postavio kamere. Treću nekretninu s iste adrese, garsonijeru, prodao je nedavno susjedi Elizabeti Ambruš.

Nisam ni sanjala da bi mogao biti upetljan u takvo nešto! No nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže

Elizabeta Ambruš, susjeda

– Znali smo s drugim znancima nedjeljom otići na kavu ili ručak – priča ona. Dobroćudan je, opisuje ga, i uvijek na usluzi. – Sklonio je susjedu i dvije znanice u Njemačku kada je počeo Domovinski rat. Svima je pomagao – navodi.

Sin ga nije posjećivao

Elizabeta je, da bude zanimljivije, 40 godina radila kao zamjenica županijskog državnog odvjetnika.– Nisam ni sanjala da bi mogao biti upetljan u takvo nešto! No nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže – ističe. Pravnica je pa ju je molio pomoć oko uknjižbe garaže. Suprugu i sina, kako joj je rekao, ostavio je u Americi. Čudilo ju je što ga sin nikada ne posjećuje. Sastajali su se, govorio je, u Njemačkoj. Šokirana i iznenađena, zvonila mu je jučer na vrata, da mu ponudi pomoć oko pronalaska odvjetnika. Nije otvorio, kao ni novinarima. Za razgovor nije bila raspoložena ni rodbina u Čepinu. “Cijelo selo” zna ga isključivo po dobru. – Sagradio je kuće rođacima. Znali smo samo da je bio za rata u njemačkoj vojsci i ništa više – govore mještani. Upravo u Čepinu sagradio si je i grobnicu. Daljnji mu je rođak i općinski načelnik Dražen Tonkovac.

Jakob je bratić njegove bake Katarine Marguš. – Vidio sam ga svega nekoliko puta u životu. Bolestan je, koliko čujem – kaže on. Katarinin sin Fred Marguš, inače, osuđen je na 14 godina zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim civilima u osječkom kraju. U Lepoglavi je.

>> Čuvar iz Auschwitza kojeg traži Njemačka živi u Osijeku!