Hrvoje Turibak žestoko se borio za goli život. Pod njegovim noktima nađeni su komadi kože njegova napadača. Zahvaljujući rezultatima DNK-analize, istražitelji bi uskoro trebali utvrditi tko je to bio. Mlađi brat Tomislav – zasad jedini osumnjičeni za brutalno ubojstvo koje je u subotu u popodnevnim satima šokiralo najprije zagrebačko naselje Špansko, a potom i cijelu naciju – tvrdi da to nije on.
Te je subote, ispričao je istražiteljima, oko 14 sati i 15 minuta obuo koturaljke i odvezao se do obližnjeg jezera Jarun. Tu je napravio nekoliko krugova i zatim se vratio kući u Špansko gdje je oko 15 sati u sobi pronašao mrtvog brata. Nazvao je centar 112, u čarapama izjurio ispred zgrade i čekajući policiju dočekao roditelje koji su se, ništa ne sluteći, vraćali iz kupnje. Ubrzo je došla i policija te hitna pomoć koju je pozvao susjed.
Dan poslije Tomislav Turibak pozvan je u policiju. Kako je dan odmicao, bilo je sve više indicija da policija ispred sebe ima i glavnog osumnjičenog. Utvrđeno je da je Hrvoja ubio ljevak. A Tomislav je ljevak.
Mlađi Turibak na bedrima je imao ogrebotine. Istražiteljima je kazao da ih je zaradio kada je pao s koturaljki. Nisu mu povjerovali jer vještak kaže da bi u tom slučaju morao imati i ozlijeđene dlanove. A nema.
Do Jaruna i natrag
Ne vjeruju mu ni da je iz Španskog na Jarun i natrag na koturaljkama uspio stići u samo 45 minuta. Zato su tražili da se s nadzornih kamera koje pokrivaju to područje skinu i pregledaju snimke. Na Tomislavovim koturaljkama bilo je nekoliko kapljica krvi. Mladić kaže da se nakon dolaska u stan izuo u hodniku. Međutim, u tom dijelu stana istražitelji kasnije nisu pronašli krv, već u sobi u kojoj je pronađen mrtav Hrvoje. Vještačenjem će se utvrditi pripada li ta krv mlađem bratu. Ili je možda žrtvina.
Sve vrijeme ispitivanja Tomislav Turibak bio je crven u licu, suznih očiju i tresao se. Ponavljao je da nije ubio brata. Ali, poligrafsko je ispitivanje odbio. U srijedu poslijepodne policija je Tomislava odvela na ispitivanje u Županijsko državno odvjetništvo.
Osim iz uzoraka koji su uzeti ispod noktiju obojice braće Turibak, DNK napadača traže i na lančiću pokojnog Hrvoja. Na analizu su poslani i otisci prstiju uzeti iz sobe u kojoj je pronađen mrtav Hrvoje Turibak. U toj prostoriji policajci su nedaleko od mrtvog studenta zatekli prevrnuti stolac koji inače stoji nasuprot kompjutoru, dok je njegov potrgani lančić, očito strgnut s vrata tijekom borbe, pronađen u blizini.
Protuprovalna vrata
Daljnjim očevidom utvrđeno je da je provala isključena kao motiv ubojstva. Obitelj Turibak, naime, na ulaznim vratima svoga prostranog stana od stotinjak četvornih metara montirala je protuprovalna vrata. Na njima nije bilo nikakvih tragova nasilnog pokušaja ulaska. Iz samog stana, koji se nalazi u prizemlju višekatnice, ništa nije nedostajalo.
Susjedi koji su taj dan imali slavlje, pa su se njihova ulazna vrata često otvarala, nisu primijetili nikog nepoznatog ni oko zgrade ni u stubištu. Ako je Tomislav uistinu ubio Hrvoja, u što prijatelji i obitelj Turibak još uvijek ne vjeruju, motiva za takav zločin nije bilo. Barem ga istražitelji, koji će uskoro saslušati i roditelje Turibak, zasad nisu pronašli.
Jučerašnje jutro u Ulici Drage Gervaisa bilo je neuobičajeno mirno, pa o tragediji svjedoče tek lampaši u obliku srca ispred kućnog broja 12, koji gore danju i noću.
Na asfaltu poruka ispisana na bijelom papiru: "Nije sramota plakati ako si izgubio nekog koga voliš. Volim te." Riječi su to Hrvojeve dugogodišnje djevojke Anđele, doznajemo. Mir koji se nadvio nad ulicom, pokazalo se, bio je tek privid. Iz haustora izlaze četiri policajca.
Pokop u četvrtak
Stariji susjedi koji su spas od vrućine potražili na obližnjoj klupi u hladu negoduju. "Zašto više ne ostave jadne ljude na miru", ljuti se susjeda. "Možda traže oružje, piše u novinama da je bio nož. Dolazit će dok ga ne nađu", glasno razmišlja susjed. Spremaju se sutra na Hrvojev sprovod, sada je već poznato da će biti na Miroševcu. "Doći će cijeli grad", kažu nam. Na vratima ulaza izvješena je i osmrtnica. Od tragično izgubljenog sina opraštaju se, kako stoji u osmrtnici, majka Lidija, otac Ivan, baka, djed, teta i ujak te – brat Tomislav.
Cim sam prvi put procitala to o laznoj otmici pala mi napamet sizofrenija, sad ispada da stvarno i je, ili neka druga teza psihicka bolest. Za takve bolesti se ne odlazi na "seanse" nego se lijeci u odgovarajucoj ustanovi. A ne da obitelj i susjedi pricaju kako je bio uzoran covjek koji prica sa sotonom i poricu bolest dok ne ubije vlastitog brata.