Pola sata poslije ponoći Boris Johnson u svom je domu u Londonu mahnito radio na govoru kojim je za manje od 11 sati trebao objaviti kandidaturu za premijera i tako utržiti rezultate referenduma o izlasku Britanije iz EU. Imao je tek trećinu govora kad je voditelj kampanje Nick Boles primio SMS, nakon čega se ispričao i nestao Uberom. Sljedeće jutro, nešto prije 9 sati, Johnson se sa suprugom i savjetnikom spremao krenuti na objavu kandidature kad mu je zazvonio telefon. Nakon razgovora, sjeo je i rekao: “Ne mogu se kandidirati, odustajem.”
‘Kuhalo’ se šest tjedana
Odustajanje Johnsona od utrke za kandidata Konzervativne stranke za premijera bio je šok za javnost, puno više od odustajanja Nigela Faragea koji se svih ovih godina potkožio EU novcem, no kad je dotjerao svoj šou do kraja zaista više nema razloga za njegovo političko postojanje, ali ništa manje nije bio zatečen ni sam Johnson kojemu se u trenu srušio pomno krojen plan.
Problem je bio što je svoj plan usporedo krojio i Johnsonov kolega iz kampanje i osoba koja je s njim u tandemu trebala sudjelovati na predstojećim izborima – Michael Gove, torijevac koji je u nekoliko vlada radio u resorima obrazovanja, pravosuđa i financija, ali i bio “bič” – logističar koji provodi stranačku stegu.
Udar na Johnsona rekonstruirao je novinar Harry Mount koji kaže da se nešto “kuhalo” najmanje šest tjedana. Gove se, doduše, nadao da će rezultati referenduma ići u korist ostanka pa će lagano, pod teretom gubitka referenduma, izgurati Johnsona. No pozitivan rezultat ubrzao je egzekuciju. Moć, prijetvornost, izdaja, ambiciozna supruga – sve su to elementi koji funkcioniraju u Shakespeareovu Macbethu ili Juliju Cezaru, političkoj seriji Kuća od karata, kao i u dnevnoj politici.
Gove je Johnsona već tijekom kampanje za Brexit držao po strani, preuzimajući na sebe glavne zadatke. Neslaganje je postalo vidljivo dva dana nakon referenduma – u tu je subotu Gove od Johnsona zatražio da ga, pobijede li, imenuje zamjenikom premijera, glavnim pregovaračem za Brexit i ministrom financija. Johnson je pristao samo na posljednje.
No pravi zaplet počinje u utorak. Gove je upozorio suradnike da je njegova supruga, Sarah Vine, kolumnistica novina Daily Mail, na krivu adresu poslala mail namijenjen njemu. Slučajno ili ne, ostaje otvoreno, no mail za Michaela Govea završio je u svim medijima. U njemu Vine iznosi sumnje u to koliko je Boris Johnson popularan među torijevcima te ističe kako nije omiljen kod medijskih mogula, Ruperta Murdocha i njezina šefa Paula Dacrea. U srijedu Gove postaje i službeno “predsjednik kampanje” i dovodi svoje ljude: Nick Boyles, bivši Goveov cimer, vodi proces nominacije, Beth Armstrong kontrolira listu torijevaca koji podržavaju Johnsona. Johnson listu nije smio ni isprintati.
“Moram postati ministrica”
Kriza počinje u 17.25 kad stranačka kolegica Andrea Leadson pristaje podržati Johnsona uz uvjet da “postane jedna od tri glavna ministra”, no Johnson joj mora do 20 sati poslati pismo kojim joj to jamči te objaviti tweet o tome. No Johnson pismo ostavlja u uredu. Njegov suradnik trči po njega i juri na ljetni bal torijevaca tražeći Leadson. Nje nema. U 21.30 Johnson od nje prima poruku: “Ni pisma, ni tweeta. Predala sam dokumente za svoju nominaciju.” Na rubu živčanog sloma, Johnson odlazi kući pisati govor. Poslije ponoći, Boyles dobiva poruku kojom ga Gove poziva da dođe u njegovu kuću. Gove se upravo sa suprugom vratio s večere s kolegicom iz stranke i bivšom partnericom Simone Finn te odlučio da neće podržati Johnsona. Sljedeće jutro, u 8.45, nije nazvao Johnsona nego njegova savjetnika Lyntona Crosbyja. U 8.52 Boles Crosbyju šalje prazne obrasce za nominaciju koje je dotad trebalo ispuniti.
– Nije problem što je odustao, problem je što je to napravio na najgori način, blokirao nas. Nismo imali uvid u listu zastupnika i nismo s njih više od 300 mogli kontaktirati u nekoliko sati, nismo imali ispunjene obrasce – kaže Crosby. Nazvao je Johnsona nekoliko minuta prije 9 sati da mu to kaže. Johnson nije imao izbora. Preostalo mu je samo da u 9.02 čuje Govea kako kaže: “Boris ne može biti lider”.
Svi imaju nekog putra na glavi i dovoljan je jedan poziv da te vrati u stvarnost...Tako je svugdje, a ne samo u hrvatskoj.