Briga ih za građane i turiste, bogati Zadar i Dubrovnik pred kolapsom zdravstva

U prošloj 2019. Hrvatska je ostvarila rekordnu zaradu od turizma, za nas velikih 12 milijardi eura. U toj bisernoj ogrlici jedni od najvećih bisera dva su prekrasna hrvatska grada, Zadar i Dubrovnik. Spadaju među najbogatije hrvatske gradove, a po mnogim su kriterijima i mjesta najpoželjnija za život jer nude puno radnih mjesta i propulzivnu ekonomiju. No po onoj narodnoj “izvana gladac, iznutra jadac”, u ta dva grada događa se svojevrstan krah dijela zdravstvenog sustava, potpuno neprimjeren za gradove takvog kalibra.

Mediji javljaju o veličini kraha sustava u Zadru u kojem je s posljednjim danom 2019. više od tisuću predškolske djece ostalo bez pedijatra!? Kažu da je dugogodišnja pedijatrica otišla u mirovinu pa je tako peti po veličini grad u Hrvatskoj ostao bez skrbi za najmlađe građane. Zadarska bolnica jedna je od najboljih u Hrvatskoj i tamo postoji pedijatrijski odjel, no to puno ne popravlja činjenicu da je tisuću djece ostalo bez primarne pedijatrijske zaštite, a širi se strah da će u 2020. bez te zaštite ostati i četiri tisuće djece. Jednostavno je nevjerojatno da je bogati Zadar dopustio da mu se takvo što uopće događa. Odgovorni kažu da su oni raspisali natječaj za novog pedijatra te da su uplatili i specijalizacije, što opet treba čekati. Još bogatiji Dubrovnik, koji gotovo isključivo živi od turizma na svjetskoj razini, opet upozoravaju lokalni mediji, doživljava nešto slično. Traže pedijatra, nude visoku plaću i stan, no nitko se ne javlja. Inače, u RH ima samo oko 300 pedijatara u primarnoj zaštiti. Ono što je još gore nego u Zadru jest raspad u sustavu hitne pomoći. Još je u listopadu upozoreno da je na dubrovačkom području raspoloživ samo jedan tim s liječnikom!? Zadar je grad od 75 tisuća stanovnika, kojem gravitira još njih 50-ak tisuća, a Dubrovnik grad s 43 tisuće stanovnika, kojem gravitira još toliko. Stoga je ova situacija sa Zadrom i Dubrovnikom jednaka katastrofi.

Ugledni hrvatski liječnici ne mogu pojmiti da se to događa u gradovima koji zarađuju stotine milijuna eura od turizma. Ocjenjuju da su lokalni gradonačelnici ili neviđeni škrci ili nemaju socijalnu empatiju prema svojim sugrađanima kada u tako kriznoj situaciji ne reagiraju i ne pohrle potražiti rješenje. Smatraju da se tako bogati gradovi ne mogu i nemaju pravo izvlačiti na opće stanje u hrvatskom zdravstvu, na (ne)učinkovitost Ministarstva ili ministra zdravstva, nego imaju novca da sami riješe takve krize. Posebno se čude krahu primarne pedijatrijske zaštite u Zadru gdje je gradonačelnik Branko Dukić, inače cijenjeni ginekolog, opstetričar, koji bi valjda trebao biti posebno senzibiliziran. “Ako on to ne razumije, onda to ne razumije nitko”, ističe jedan ugledni hrvatski medicinar. U jednom nedavnom intervjuu gradonačelnik Dukić istaknuo je da mu to što on ima četvero djece “pomaže da možda malo bolje razumije druge roditelje i potrebe koje imaju”. Da te svoje želje prenese svojim sugrađanima, sada možda i nema bolje prilike, neka se prošeće do redova očajnih roditelja koji se sada naguravaju da bi se ubacili nekom drugom pedijatru ili potražili spas kod obiteljskih liječnika.

Takva situacija u Zadru, pa i ona opasna u Dubrovniku zapravo je skandal i sramota. Gradonačelnik Dubrovnika, mladi Mato Franković godinama je obavljao menadžerske funkcije u turizmu. Trebao bi iz prve ruke znati i razumjeti da takav turistički velikan kao Dubrovnik ne može biti turistička meka s jednim ili jednim i pol timom hitne pomoći. Dubrovnik već godinama glasi kao grad potencijalnog kraha zdravstva, gdje nedostaje liječnika svih specijalizacija. I jedan i drugi morali bi znati da je, ako u svojim gradovima žele razvijati vrhunski i obiteljski turizam, iluzorno da će im to dugoročno uspjeti ako nemaju pedijatra ili tim hitne pomoći kad vam zatreba. Bogati turisti poput Nijemaca danas u knjižici ADAC-a traže gdje mogu dobiti zdravstvenu pomoć i, ako nađu podatak da u Zadru, upali li se njihovu djetetu angina, neće naći primarnog pedijatra, a u Dubrovniku će stati u red da bi dočekali hitnu pomoć, tamo zasigurno neće ići. Zdravstveni sustav, naime, dio je standarda turističke usluge. Gradonačelnici, pa bili oni i liječnici, su političari, i ovoj spomenutoj dvojici sigurno paše što predstavljaju tako bogate i uspješne turističke gradove i rado će se pojaviti pred TV-kamerama kada se treba pohvaliti čije su kobasice ili fritule na adventskom sajmu najukusnije. No sigurno bi veći dojam na svoju i širu hrvatsku javnost ostavili kada bi se sada pokrenuli i pronašli rješenje za zdravstveni krah koji im se događa u gradu koji je njihova odgovornost.