'Briga me je li bolest stvarna, Šešelja nisu smjeli pustiti'

Prvi američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith u Zagreb je svratio na jedan dan i u Banskim dvorima obavio “privatni posjet” upravo u trenucima kad je s druge strane Markova trga Hrvatski sabor raspravljao o rezoluciji vezanoj uz puštanje na slobodu Vojislava Šešelja iz Haaškog pritvora. O tome koga je posjetio te ima li njegov dolazak veze s funkcijom senatora ali i savjetnika iračkih Kurda, bivši veleposlanik koji je u Hrvatskoj boravio za vrijeme rata nije htio govoriti, ali je spremno kritizirao odluku Haaškog suda.

Je li vas iznenadila odluka da Vojislava Šešelja puste na slobodu? Kako je komentirate?

Vojislav Šešelj bio je jedan od najvećih zločinaca u ratu i suđenje u Haagu trebalo je dovesti do kraja i donijeti presudu. Ako bi pak Šešelj umro dok traje suđenje, pa neka umre. Imamo itekako puno iskustava s ljudima koji se pretvaraju i lažiraju bolest pa ih sud oslobodi, a oni onda još godinama žive na slobodi, kao što je bilo s bombašem iz Lockerbieja. (Riječ je o Libijcu Al-Megrahiju, osuđenom za rušenje američkog zrakoplova 1988. nad škotskim gradom Lockerbiejem, pri čemu je poginulo 270 ljudi. Sud u Nizozemskoj osudio ga je 2001. na najmanje 27 godina zatvora, a zbog karcinoma pušten je 2009. Tada se tvrdilo da mu je ostalo još samo nekoliko mjeseci života. Umro je 2012. godine, nap. a.)

Brutalno mučili

Sumnjate li onda u točnost Šešeljeve dijagnoze?

Briga me je li njegova bolest stvarna ili lažna. Nisu ga trebali osloboditi. Vojislav Šešelj, Ratko Mladić i Radovan Karadžić bili su najveći sadisti i predstavljali su najokrutnije figure rata u Hrvatskoj i BiH.

Sud govori o humanitarnom aspektu puštanja na slobodu, kao čin milosrđa. Što je s milosrđem prema žrtvama?

O tome i govorim. Šešelj nije pokazivao ni mrvicu, ni tračak milosti prema svojim žrtvama. On i njegove snage brutalno su mučili, silovali i ubijali. Da, proveo je iza rešetaka lijepih desetak godina, ali njega u zatvoru nitko nije mučio. A i suđenje je toliko dugo trajalo dobrim dijelom upravo zbog Šešeljeve taktike. U ovom slučaju, za milost i milosrđe nema osnove.

Je li ta odluka naštetila imidžu Suda i principu pravde?

Sud u Haagu izvrsno je obavio posao. Pa pogledajte, svi protiv kojih su bile podignute optužnice, privedeni su pravdi i morali su odgovarati, na ovaj ili onaj način. Sud je donosio razne odluke, kažnjavao ili oslobađao. Možda se ne slažem sa svim odlukama, ali to ne umanjuje zasluge Suda. No u slučaju Šešelja, ponavljam, nije bilo osnove za milost. Ljudi čije je živote Šešelj uništio imaju pravo na presudu protiv Šešelja. Zaslužili su da ga proglase krivim. Da, mislim da bi tako zvučala presuda. Ljudi čije je živote uništio, zaslužuju da Šešelj ostatak svog života – ma koliko on bio dug ili kratak – provede u zatvoru.

Na Haaškom sudu svjedočili ste u procesima Miloševiću, Martiću, Prliću i ostalima, Gotovini, Čermaku i Markaču, ali ne vidim da ste ikada spominjali Šešelja.

Ne, nisam. S njim nemam nikakve odnose.

Jeste li ga ikad sreli?

Dva puta, ali slučajno. Jednom u Skupštini Srbije, i drugi put na Kosovu, kad smo odsjeli u istom hotelu. Nikad nismo razgovarali.

Nevoljkost Srbije

Kako komentirate nevoljkost srbijanskih vlasti da osude Šešeljeve istupe?

U Srbiji su na vlasti lideri koji su svoju političku karijeru započeli pod Šešeljem, ali su kasnije krenuli drugim smjerovima. S pravnog stajališta, Šešelj nije osuđen. Presude nema. I to je zaista nesretna i tragična okolnost. Nije mu suđeno u Beogradu, već u Haagu i tamo je trebao ostati.

I u Saboru Republike Hrvatske i Europskom parlamentu donose se osuđujuće rezolucije u povodu puštanja Šešelja.

Ja bih svaku takvu rezoluciju podržao.