Donna Vekić za sedamnaesti rođendan ima jednu želju - dočekati ga u ždrijebu Wimbledona! Mlada će Osječanka 28. lipnja, prije drugog tjedna turnira, puhati u 17 svijeća na torti.
- Trener David Felgate mi je rekao da ako još budem na turniru, mogu izaći i proslaviti ga kako želim bez obzira na sve - otkrila je najbolja hrvatska tenisačica, najmlađa među sto najboljih na svijetu.
Ozljeda koja ju je vjerojatno koštala naslova u Birminghamu je prošlost.
- Leđa su sada, hvala Bogu, dobro. Malo me bilo ukočilo u jednom udarcu.
Emocije nakon poraza nikada nije krila, zaplakala je lani na terenu nakon poraza u finalu u Taškentu, u Birminghamu je suze uspjela skriti.
- Bilo ih je, ali u svlačionici. Nije lako kada izgubiš meč, pogotovo finale - priznaje mlada Osječanka.
Do kraja 2013. među 50
Wimbledon doživljava teniskim svetim gralom, nestrpljivo čeka da kroči na teren All England kluba.
- To je sveto tenisko mjesto, ne samo za mene. Jedva čekam da izađem na teren, odmorila sam se i spremna sam za Wimbledon.
Pred ždrijeb nema velikih očekivanja, bit će, kaže, onako kako mora biti.
- Nemam želju u vezi sa ždrijebom, samo jedva čekam svoj prvi meč. I dalje sam najmlađa u ždrijebu, a ovo je ipak najveći Grand Slam turnir. Bila bih zadovoljna kad bih prošla 1. kolo. Nadam se ipak da će ždrijeb biti povoljan, ali ako me već u 1. kolu zapadne Serena Williams, onda neka bude Serena Williams.
Donna će na Wimbledonu vjerojatno igrati i miks parova, no ime partnera i dalje je tajna.
- To još ne mogu otkriti - ostala je tajnovita.
Na juniorskom Wimbledonu nastupit će i njezina partnerica iz reprezentacije Ana Konjuh. Njihova zajednička plesna točka s nastupa Fed cup reprezentacije u Izraelu pobrala je puno simpatija.
- Stvarno smo dobra ekipa i nadamo se da ćemo jednoga dana osvojiti Fed Cup.
Najveći cilj u karijeri nikada nije krila - želi biti najbolja na svijetu! Prošle godine najavila je da joj je cilj ući među Top 100 na WTA listi, što je i učinila, na kraju ove godine želi biti još korak bliže vrhu.
- Cilj mi je ući među 50, no daleko je do kraja godine, treba još puno raditi za taj rezultat - kaže danas 64. tenisačica svijeta.
Donnu već naveliko uspoređuju s Marijom Šarapovom, no takve usporedbe smetaju i njoj i njezinu treneru.
- Ne volim usporedbe sa Šarapovom, iako bih odmah potpisala da imam karijeru poput nje - komentira Donna.
David Felgate još je oštriji.
- Donni će biti 17 u Wimbledonu, pa ako je već želite usporediti sa Šarapovom, ona mora osvojiti Wimbledon već ove godine, ne iduće. Ja ni u najluđim snovima ne mogu to vidjeti. Bit ću prezadovoljan prođe li 1. kolo - spušta Felgate loptu na zemlju.
Uživam u podršci Britanaca
Britanac, nekoć trener Tima Henmana kojega je odveo među četiri najbolja na svijetu, međutim, ne krije zadovoljstvo Donninim napretkom.
- Izvanredna je u svome srcu i u glavi. Voli izlaziti na mrežu, ali još nema kontinuitet. Ima odličan forhend, imat će i sjajan servis, no još trebamo raditi na kretanju. Velika je stvar što je uspjeh već došao, ali sve će ovisiti o tome koliko će se nastaviti truditi i trenirati - rekao je Felgate nakon finala Birminghama.
Ondje je publika Donnu doživljavala svojom, a vjetar u leđa navijača očekuje i s tribina Wimbledona. Britanci, međutim, u svojatanju Donne znaju često otići i predaleko.
“Ionako najviše vremena provodi u Londonu, trener joj je Britanac, a engleskim se služi kao da je ovdje rođena!”, nabrajaju uporno britanski mediji zbog čega bi Donnu trebalo staviti pod “kraljičinu zastavu”. Britanskom ženskom tenisu hitno je potrebna mlada zvijezda, još od Virginie Wade sedamdesetih i Jo Durie osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu imali nikoga u vrhu, no to neće biti “nova zlatna djevojka svjetskog tenisa”, kako mediji na Otoku nazivaju Donnu.
Ne odustaju ni nakon nekoliko odbijenica, s vremena na vrijeme svejedno potegnu isto pitanje. I nakon polufinala Birminghama “pao” je novinarski upit - želi li nastupati za Britaniju?
- Osijek je moj grad, a Hrvatska moja domovina - uporno ponavlja teniska senzacija iz Osijeka ono što im je već rekla.
Doduše, svojatanje ima i svojih dobrih strana.
- Uživam u podršci koju imam s tribina, oni me shvaćaju “svojom”, bilo je lijepo u Birminghamu kad cijeli stadion navija za tebe.