Britanija objavljuje dokumente o NLO-ima

U posljednjih su desetak godina mnoge zemlje dopustile ograničen ili potpun pristup arhivama u kojima su skupljali viđenja NLO-a. Prvi korak u tome smjeru napravila je Francuska, a slijedila ju je Velika Britanija. U osvitu hladnog rata, 1950., sir Henry Tizard, tada glavni znanstveni savjetnik za britanska pitanja obrane, inicirao je osnivanje istraživačkog odbora o NLO-ima.

Na temelju tog zahtjeva Ministarstvo obrane stvorilo je “Radnu skupinu za leteće tanjure”. Na ovaj ili onaj način taj posao traje i danas. Do sada je prikupljeno više od 11.000 svjedočanstava o NLO-ima. Ministarstvo obrane, naravno, izvještaje prikuplja kako bi utvrdilo utječu li NLO-i na nacionalnu i zračnu sigurnost zemlje i, dakako, riječ je bila o tajnim dokumentima.

Godine 2005. donesen je Zakon o slobodi informiranja koji je građanima omogućio da takve materijale mogu zatražiti. Ministarstvo obrane bilo je zaprepašteno brojem pristiglih zahtjeva. Interes za te dokumente toliko je snažan da su NLO-i na uvjerljivom, prvom mjestu, veći je i od onoga za materijalima o ratu u Iraku i Afganistanu.

Zbog toga je u ožujku 2006. počeo koordinirani program objavljivanja dokumenata. Tada su objavljena sva prijavljena viđenja NLO-a od 2002. do 2005. godine. Sredinom svibnja 2008. ministarstvo je napokon objavilo prvi veći paket materijala koji pokrivaju razdoblje od 1978. do 1987. Objavljeni dokumenti sadrže više od 1900 stranica. Zabilježeno je 1,7 milijuna preuzimanja dokumenata s interneta u samo nekoliko dana svibnja, odmah nakon što su objavljeni. No, sve je to samo početak. Ministarstvo planira objaviti cjelokupnu arhivu tijekom iduće četiri godine.

Dokumenti sadrže formalno, službeno arhiviranje prijava o NLO-ima. Većina se slučajeva može objasniti pogrešnim interpretacijama, gdje su očevici pomiješali NLO sa svjetlima zrakoplova, sjajnim zvijezdama i planetima, satelitima i meteorima. No, dokumenti otkrivaju i bizarna svjedočanstva. U materijalima je i pismo upućeno Ministarstvu obrane u kojemu dotična osoba tvrdi da “održava mentalne i fizičke kontakte sa zelenim izvanzemaljcima”.

Autor pisma tvrdi kako je jedan od izvanzemaljaca pod imenom Algar namjeravao službeno kontaktirati s britanskom vladom, ali je u tome onemogućen jer je 1981. poginuo u ratu s drugom rasom bića. Na pismu stoji oznaka kako na njega ne treba odgovoriti. Drugi dokument otkriva navodna iskustva iz 1983., u kojima 78-godišnji starac govori o susretu s izvanzemaljcima u Aldershotu. Starac priča kako su ga izvanzemaljci doveli u svemirski brod, nakon čega su promijenili mišljenje i rekli mu da je “suviše star za njihove potrebe”.

Međutim, dokumenti otkrivaju i drukčije priče, koje su stizale od vjerodostojnih svjedoka, poput policajaca, pilota, dužnosnika vojske i vlade. Jedan od dokumenata opisuje slučaj iz 1984., kada su kontrolori leta bili očevici slijetanja neobična objekta na mali aerodrom na istočnoj obali Engleske. Okrugao objekt imao je svjetla koja su bljeskala različitim bojama. Nakon kratkog mirovanja objekt je opet uzletio i udaljio se velikom brzinom uspinjući se okomito.

Prema slučaju iz 1985. dva NLO-a praćena su i na vojnom radaru. Na osnovi radarskog praćenja izračunato je da su NLO-i za dvanaest sekundi prešli područje od osamnaest kilometara, što upućuje na brzinu od oko 5500 kilometara na sat.

Velika sibirska eksplozija - sto godina poslije