Velika Britanija dodala je nove protivnike u antieuropskoj kampanji. Nakon Bugarske i Rumunjske, otvorila je frontu s useljenicima i Poljskom.
Istodobno britanski mediji selektivno citiraju riječi potpredsjednice EK Viviane Reding i najavljuju da se već od euroizbora u svibnju očekuje stvaranje Sjedinjenih Europskih Država, superdržave čije će institucije marginalizirati nacionalne vlade i parlamente te im oduzeti političku moć.
Hitan razgovor
Ideja o jačoj Uniji nije nova, uostalom i predsjednik EK J. M. Barroso najavio je da će Komisija izaći s prijedlogom uoči izbora za Europski parlament. I dok se u britanskim medijima (pa se onda i prenosi po svijetu) citira V. Reding koja kaže kako ona federalnu Uniju vidi sa EK kao vladom te s dva doma – Europskim parlamentom i “Senatom” država članica, (što je ideja koju je kritizirao i zastupnik u Europarlamentu Tonino Picula) – zaboravlja se dodati da je ta poznata bruxelleska federalistica istaknula kako je riječ “samo o njezinoj osobnoj viziji”.
– Naravno da ima drugih mišljenja o budućnost Unije. Ima i drugih ideja. I tako to treba biti. Potrebna nam je široka debata prije nego se upustimo u tako velike promjene – kazala je Reding. Većina ostalih političara govori drugačije – da je realnije da čvršća zajednica podrazumijeva usklađivanje monetarnih, proračunskih i fiskalnih politika te odlučivanje o vanjskoj i obrambenoj politici.
Reding je istovremeno ošinula Britance zbog antiimigracijske politike koja narušava temelje EU – nakon Bugara i Rumunja, na red su došli i Poljaci. Britanski premijer David Cameron kritizirao je privilegije koje koriste poljski imigranti, a ni 40-minutni razgovor s poljskim premijerom Donaldom Tuskom – a riječ je o političaru koji ima šanse postati sljedeći šef EK – nije zagladila stvari. Socijalna davanja uvijek su kamen spoticanja, no često se prešućuje ono što je rekao povjerenik za zapošljavanje László Andor: imigranti u proračun države uplate više nego što se na njih potroši.
Britanci žele proširenje EU samo da bi mogli ojačati svoje gospodarstvo. Svako njihovo veleposlanstvo danas "gura" britanske ekonomske interese prije svega. Što se njih tiče, dobri odnosi su oni iz kojih mogu ostvariti profit u ili od neke zemlje. Naravno, žele da sve bude po njihovom kad dođu s "investicijama". Oni su europljani samo kad imaju korist od kontinenta. Ako nemaju korist, nisu oni manji "nacionalisti" od tzv. istočnjaka.