Bruxelles ne pristaje na slovenske ucjene

Podizanje i spuštanje napetosti u međudržavnim je odnosima Slovenije i Hrvatske već postala ustaljena praksa, a najčešće se opravdava unutarnjopolitičkim potrebama od kojih je najveća ta da se osvoji ili zadrži potpora birača na općim, lokalnim ili predsjedničkim izborima. Pred Slovenijom su ove godine predsjednički, a pred Hrvatskom opći izbori.

Sloveniju za godinu dana čeka predsjedanje Europskom unijom pa će u toj ulozi biti uskraćena za pristrano ponašanje u procesu približavanja Hrvatske Uniji, a u drugoj su polovici godine na redu slovenski opći izbori pa su neriješena međudržavna pitanja ponovno dobrodošla i nepotrošena tema.

Prvu je priliku za njezino ovogodišnje otvaranje potkraj prošlog tjedna iskoristila Slovenija slanjem prosvjedne diplomatske note u Zagreb zbog odluke hrvatske vlade da se Ini produlji rok za istraživanje nafte i plina u sjevernom Jadranu.

Svojom je notom Ljubljana podsjetila na postojanje tzv. neraspodijeljenog Jadranskog mora kazavši da Hrvatska svojom odlukom jednostrano poseže za područjem mora, morskog dna te podzemlja nekadašnje SFRJ koji još nisu sporazumno podijeljeni i dio kojih pripada i Sloveniji kao sljednici SFRJ.

Oštar prosvjed
Zrinjevac je Ljubljani jasno odgovorio i izrazio oštar prosvjed zbog pokušaja slovenske strane da, izravnije nego dosad, iskaže otvorenu i jasnu namjeru prisvajanja hrvatskog državnog područja, odnosno područja nad kojim Republika Hrvatska ima suverena prava i jurisdikciju. Ljubljana je usto upozorena na neprihvatljivost politike odbijanja pristupa međunarodnom pravosudnom tijelu radi rješenja pitanja vezanih uz granicu na moru na dobrovoljnoj i unaprijed obvezujućoj osnovi.

Nakon postizanja i ubrzo potom povlačenja sporazuma Drnovšek-Račan 2001. godine takvo je odbijanje Slovenije na bilo kakvu mogućnost arbitraže konstanta svih slovenskih vlada bez obzira na to jesu li na njihovu čelu bili Janez Drnovšek, Andrej Bajuk, Anton Rop ili Janez Janša.

Šef slovenske diplomacije Dimitrij Rupel otvoreno govori da arbitraža za rješavanja problema granice s Hrvatskom za Sloveniju nije prihvatljiva, jer bi se Hrvatskoj time olakšao put u EU. Kao što je poznato, Hrvatska predlaže arbitražu za granicu, točnije čak rješavanje tog problema pred međunarodnim sudskim tijelom, a osobno sam mišljenja da je pravilno da se Slovenija i Hrvatska o tome same dogovore.

Ne računam da će to biti jednostavno, ali tako je najbolje. O čemu se radi? Hrvatska je na putu u EU i na tom bi putu taj problem na neki način htjela potisnuti u stranu i Bruxellesu reći: “Vidite, to se već rješava negdje drugdje i idemo dalje.” Osobno držim da to nije u redu i tu se s predsjednikom Drnovšekom slažem, svojoj je javnosti na pragu priprema za lanjske lokalne izbore objasnio Rupel.

Rupel zna o čemu govori jer se u pripremama na ulazak u EU prije šest godina pred istim problemom našla i Slovenija. Bruxelles od svake buduće članice EU traži sređene odnose sa susjedima i čistu situaciju na granici. Drnovšeku je tada pomogao Račan pristankom na sporazum o granici kojim je Sloveniji, kroz “dimnjak” u hrvatskim teritorijalnim vodama, omogućen pristup do međunarodnih voda Jadrana. Drnovšek je Račanu za uzvrat teška srca “dao” zaseoke na lijevoj obali Dragonje, ali je Ljubljana mirne duše Bruxellesu poslala poruku da je problem granice s Hrvatskom riješen.

Račanov paraf
Račan je svoj paraf pod takvim sporazumom povukao, ali o poništavanju sporazuma vlade Slovenije i Hrvatske nikada nisu raspravljale. Ljubljana ga je držala važećim sve do zajedničke sjednice Sanaderove i Janšine vlade lipnja 2005. godine kad je potpisan dokument o priznavanju stanja na zajedničkoj granici, a posebice njezinom morskom dijelu, kakvo je bilo 25. lipnja 1991. godine kad su Hrvatska i Slovenija proglasile svoju samostalnost i napuštanje jugoslavenske državne tvorevine.

Ustrajući na tome da sporna granična pitanja treba rješavati bilateralnim pregovorima i bez ikakva posrednika Ljubljana je nakon ulaska Slovenije u EU otkrila mogućnost da svoju poziciju članice EU pokuša iskoristiti za rješavanje svih otvorenih pitanja s Hrvatskom. Bruxelles na to ne pristaje i Ljubljani daje do znanja da ta pitanja treba riješiti sa Zagrebom sama ili uz tuđu pomoć.

Arbitražu kao najbolje rješenje za granicu s Hrvatskom zastupa i socijaldemokratski zastupnik Aurelio Juri i to od trenutka kad je postalo jasno da je sporazum Drnovšek-Račan propao. Poslije najnovije razmjene nota i zaoštravanja odnosa arbitraža ostaje zapravo jedino pametno rješenje, uvjerava nas Juri.

Premda je Slovenija 1991. izjavila da njezine dotadašnje republičke granice postaju državnim granicama, što je itekako olakšalo posao Badinterovoj komisiji da tim granicama prizna državni status, a međunarodnoj zajednici da Sloveniju prizna kao novu državu, slovenskoj se javnosti sve češće nude novi povijesni dokazi o tome da Istra nikada nije pripadala Hrvatskoj. Najnovije je otkriće ponudila TV Slovenije predstavivši uradak Franca Kuneja koji je otkrio knjigu dr. Stjepana Srkulje “Hrvatska povijest u 19 karata” iz 1937. godine, kao dokaz “da prema mišljenju hrvatskog autora Istra nikada nije bila u sastavu Hrvatske”.

Rješavanje graničnog pitanja zahvalna je tema susreta Stjepana Mesića sa slovenskim kolegom Janezom Drnovšekom, čak i kad Drnovšek dođe u Zagreb na predstavljanje svoje knjige. Obojica su nakon svoga lanjskog susreta pokraj Ljubljane tvrdili da imaju rješenje za to zapleteno pitanje, ali to trebaju riješiti vlade u Zagrebu i Ljubljani kojima su tada dali rok od dva tjedna. Ne budu li vlade u tomu uspješne, svoje ćemo prijedloge iznijeti pred javnost, govorio je Drnovšek, ali su te ideje još uvijek nepoznate.