Brz je put od voljenog vođe do vritnjaka Khuen-Héderváryju

Nakon jedinstvenog doprinosa svjetskoj politologiji, a to je izum neforsiranog autopuča protiv svoje Vlade u situaciji kada si mogao vladati još tri i pol godine, Tomislava Karamarka maknut će s liderske pozicije u HDZ-u. Ustrašenim vodstvom stranke širi se osjećaj egzistencijske ugroženosti i realno je očekivati rušenje šefa. Iz ponašanja njegova bliskog kruga vidljivo je da su shvatili da od te obmane o preslaganju nema ništa. U tu su iluziju, pak, slijepo vjerovali jer je ona rješavala njihove osobne interese, da ostanu ministri, zastupnici ili članovi vodstva stranke.

Navala straha da će i oni biti potopljeni sada ih pokreće. I opet prema tradicionalnoj HDZ-ovoj recepturi, to će biti brutalni obračun. Natjecat će se “junaci” u tome. Hitno će odrezati svoje pupčane vrpce kojima su bili povezani s Karamarkom i započet će cipelarenje. Već viđeno. A i riječ je o više-manje istim ljudima koji su bili u Sanaderovu okruženju. Brzo se prođe put od voljenog vođe do vritnjaka Khuen-Héderváryju. Predvidljivo je da će se na predsjedništvu stranke za koji dan obračunati sa šefom. Nakon toga, premda još uvijek ima ideja da bi HDZ micanjem Karamarka mogao od Mosta tražiti povratak pregovorima, većini je jasno da su novi izbori realnost.

Dva su scenarija – da prema statutu HDZ formalno preuzme zamjenik Milijan Brkić, što bi bilo efikasno rješenje, jer on dobro pozna cijelu stranačku organizaciju. Naravno, ima on ovdje krivice jer bez njegove zaštite Karamarko ne bi tako dugo vodio HDZ krivim putem, no prvi se otvoreno distancirao. To mu daje moralno pravo da privremeno preuzme vođenje stranke, do parlamentarnih izbora, nakon kojih bi HDZ organizirao izbore za šefa.

Još jači glas bila je europarlamentarka Ivana Maletić koja je jedina u nekoliko navrata pred predsjedništvom Karamarku u brk skresala sve i prognozirala što i kakav potop slijedi zbog nesuvislih poteza šefa. Treći glas je onaj Tomislava Tolušića, koji je na kraju ipak ispunio očekivanja onih koji u njemu vide potencijal, a koji je sada zatražio ostavku Karamarka.

Drugi je scenarij da se u kratkom roku održe izbori za novog šefa stranke. Jednom krugu ljudi u vrhu HDZ-a ta je varijanta draža jer na Karamarka i Brkića gledaju kao na sijamske blizance. Bez obzira na taj Brkićev krimen što je održavao privid o Karamarkovoj veličini, “orlu” nisu potkresana krila, pokazao je dovoljno (samo)kritike. Rokovi su do državnih izbora kratki i jednostavnije bi bilo izbor novog šefa ostaviti za jesen. Bude li Brkić v.d., oko njega bi se mogao okupiti širi krug intelektualno jakih ljudi iz razumne, nacionalne opcije. U toj novoj koaliciji, naravno, ne bi trebalo biti mjesta za “budalaše” koji idu cijeloj hrvatskoj javnosti na živce. Pri tome Brkić će se trebati ponašati više kao tehnički direktor. I posvetiti se izboru čelnih ljudi kampanje u izbornim jedinicama. HDZ, naime, na izborima neće moći Milanoviću suprotstaviti nacionalnog lidera, nego će snagu morati crpiti od svojih lokalnih ljudi koji su na dobrom glasu.

Osim te decentralizirane kampanje, treba i na nacionalnoj razini “isturiti” jake intelektualce koje je Karamarko gurnuo na stranu jer su mu oponirali. Europarlamentarce. Nosilac otpora bila je Ivana Maletić, hrabrija od svih HDZ-ovih muževa. Uz nju, vrijeme je da se na scenu vrati ideolog HDZ-a Davor Stier. On nema energiju vođe, ali ima um, tako da bi spajanje ambicije Maletićeve s njime bio pogodak. Urbani štih, koji manjka HDZ-u, pojačao bi Andrej Plenković. No, prvi je preduvjet cijele te akcije da, ovaj put Karamarko, za promjenu, opozove sam sebe.