Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih, zaorilo se jučer ujutro gradskom upravom koju su podoknicom za Dan grada došli počastiti članovi pjevačkog društva Zrinski.
U prvom planu – skele
I dok je osječkom himnom legendarnog Branka Mihaljevića, društvo koje već 113 godina pjeva poznatim građanima, čestitalo gradonačelniku Krešimiru Bubalu, dogradonačelnici Danijeli Lovoković zapjevali su “Vilo moja, najlipša si”. Grlo se potom osvježilo šljivovicom pa je krenula “Viva Croatia” te “U boj, u boj” iz opere “Nikola Šubić Zrinski”. Ugodnim glasovima pjevača priključila se, i to dobrim poznavanjem riječi, i gradska uprava. Dobro raspoložena trojka, pojačana i predsjednikom gradskog vijeća Gordanom Matkovićem, proslavu 224. rođendana Osijeka nastavila je svečanom sjednicom u HNK čijom su scenom dominirali skela i radnici – baš onog čega, po kritici oporbe, nedostaje u gradu.
– Potražimo blago ovoga grada, a kada ga nađemo vidjet ćemo ogledalo u kojem se ogledaju generacije koje su učinile Osijek Osijekom. Pogledajte bolje i vidjet ćete i sebe jer vi ste blago Osijeka – slatkorječiv je bio Bubalo u svom govoru.
Hvala što me pamtite
Tradicionalno, podijeljene su nagrade Grada, a Zlatna plaketa za životno djelo pripala je Krunoslavu Kići Slabincu, koji se, kako je sam rekao, na daske osječkog HNK vratio nakon punih 66 godina. – Hvala vam što pamtite duže od 50 godina – kazao je Kićo, koji će 10.000 kuna koje mu donosi nagrada “darovati nećakinji koja je upravo ostala bez posla”. Uime nagrađenih, među kojima su Ivica Grnja, Tibor Santo, zahvalila je Dobrila Maričić, učiteljica hrabrost koju u obavljanju posla nisu omela invalidska kolica.