Ekonomski stručnjak dr. Đuro Njavro piše o dva glavna izazova nove vlade. Tekst počinje podatkom po kojem su se prije krize, u vrijeme “izdašnog dotoka novca i nikad jeftinijih kredita” izdaci državnog proračuna povećali pedeset posto, sa 80 na 120 milijardi kuna. A to je “u velikoj mjeri počivalo na brzom, prije svega inozemnom zaduživanju”. Izbijanjem svjetske financijske i ekonomske krize “dotok novca je prestao, kamate su se povećale, a s njima je stao i rast, prihodi države su se preko noći smanjili.” Unatoč tome, unatoč smanjenju prihoda proračuna, država je “nastavila održavati visoku javnu potrošnju” zahvaljujući “porezima i uvijek novim zaduživanjima”. Hrvatska ima još oko godinu dana da izbjegne “zastrašujući primjer Grčke”, a to može postići samo odgovorom na spomenuta dva glavna izazova.
Prvo, treba prestati živjeti na dug, pa već za ovu godinu napraviti proračun s deficitom od 3, a ne kao dosad s većim od 5 posto. I drugo, olakšati poduzetnička i obrtnička ulaganja, privući strane investicije te posebno investicije sa sredstvima europskih fondova. Ili ćemo se tako početi oporavljati ili ćemo propasti, pa dugove nećemo moći vraćati a vjerovnici će nam uzeti “svu preostalu vrijednu nacionalnu imovinu”. Vidite li u svakidašnjim istupima, izjavama, razgovorima i pregovorima čelnika Domoljubne koalicije i Mosta, pa i mandatara, bar neku naznaku nade da će to novoj vlasti biti prva i sudbonosna briga? Baš nijedne takve naznake nema. Priča se i svađa o koncepciji zdravstva, o objedinjavanju velikih javnih poduzeća u jedan holding, o tome tko bi trebao preuzeti Ministarstvo unutarnjih poslova i druge najvažnije resore, o potpredsjednicima Vlade, navodnom policijskom praćenju čelnika Mosta, o “stručnim i reformskim” kadrovima, o tome koliko će trajati preustroj vlasti, daju se veliki televizijski intervjui u kojima se govori o potpuno marginalnim temama kao što su vatikanski ugovori, financiranje udruga, podvale pravljene Mostu itd. I doista, možete li zamislite da ti Petrovi, Grmoje, Panenići i drugi mošćani koji vode općine-sela s proračunom, figurativno govoreći, od stotinjak kuna, i koji diktiraju politiku u Hrvatskoj, mogu bilo što znati i reći o teškim vremenima i jednako teškim odlukama koje čekaju Hrvatsku, o načinima na koje se zemlja može izvući iz nepodnošljiva stanja? Čujte što govore i pogledajte kako se drže, kako su uvjereni u svoje sposobnosti i poštenje, kako ističu koliko ih se na sve strane napada nastojeći tako napuhati svoju veličinu, kako ucjenjuju i prijete novim izborima ne prihvate li se njihovi zahtjevi, procijenite tu samosvidljivost i taj osjećaj nadmoći nad svima u hrvatskom političkom miljeu, pa ćete lako zaključiti da imamo posla s umišljenošću djece koja u kući ili po zabavištima sjede u autićima ili na pokretnim lutkama životinja misleći da su najvažniji i da najbolje upravljaju onim na što su zajahali.
Možete li zamisliti te provincijske narcise s podignutim ovratnicima bez ikakva iskustva u vođenju države ili nekih sličnih sustava kako uspješno uprežu moćne strane banke u interes hrvatskog gospodarstva, kako se obračunavaju s uvoznim lobijem, kako izvlače maksimum novca iz europskih fondova, kako s iskustvom iz svojih Tompojevaca od nekoliko stotina stanovnika, gdje je pothvat asfaltirati kilometar puta, privlače strane investicije teške desetke i stotine milijuna eura? Metaforički i stvarno govoreći, nakon što je pod teretom nesposobnosti, kriminala i rasprodaje nacionalnih bogatstava kojom se dodvoravalo grabežljivim europskim moćnicima Hrvatska vođena odraslima pala, sada je hoće podići balavci, nedorasli i nejaki ali stjecajem okolnosti razgoropađeni i razbahaćeni maloljetnici koji su dobili priliku da uvelike razvlaste dosadašnje vlastodršce. Ako se u novoj vladi, možda zahvaljujući mandataru Tihomiru Oreškoviću i drugim probranim kadrovima ne stvori autoritet koji će biti otporan na stalne ucjenjivačke prijetnje tih političkih maloljetnika, onda nova vlast i Hrvatska s njom nemaju nikakve šanse. Oni sami priznaju da uspjeh kakav su postigli na izborima nisu očekivali te da zapravo nisu bili ni spremni za ulogu koju su dobili. Ali ni po tom uspjehu – 15 posto zastupnika u Saboru – tu ulogu ne zaslužuju, ali su vrlo brzo naučili politički zanat obmane i demagogije pa su nebrojeno puta rekli kako im je “narod dao povjerenje” i kako oni “moraju preuzeti odgovornost za zemlju”. Koliko je preuzmu, toliko smo nagrabusili.
>> Božo Petrov: Ostojić bi se trebao sučeliti sa saborskim odborom, a ne sa mnom