Moratorij i pokušaj zaustavljanja gradnje novih energana ili pronalaska novih energenata mogao bi državu dugoročno jako skupo koštati. Godina za nama bila je sušna i zbog nedostatka kiše uvoz energije porastao je za gotovo 30 posto pa je Hrvatska utrošila 5 milijardi kuna u kupnju energije. Ako bi odustala od gradnje novih elektrana u idućih 20 godina mogli bi riskirati uvoz najmanje 100 milijarde kuna samo za električnu energiju. Hrvatska godišnje potroši oko 18 TW/s energije, a proizvede oko 12 TW/s kod sušnije godine, a nešto više ako je godina bila obilna kišom. Razliku uvozimo! Ta bi razlika mogla biti sve veća jer 2018. u povijest odlazi Plomin A, a i nuklearka Krško odlazi 2022. Kako bi osigurala energetsku neovisnost moramo graditi nove energane, a Plomin C odnosno velike termoelektrane tog tipa najjednostavnije su i najbrže rješenje.
Zato ne čudi da se novim ministrima iz redova Mosta spočitava da su pod utjecajem uvoznih lobija jer je prodaja energije posao težak milijarde eura.
Energija košta, a njezina proizvodnja utječe na okoliš. Moderni čovjek neće pristati na nedostatak energije, a kako potrošnja raste iz godine u godinu Hrvatska mora odlučiti između oslanjanja na uvoz koji je poguban za hrvatsko gospodarstvo i najgora je varijanta, skupljih računa za struju i do 25 posto što je posljedica oslanjanja na alternativne izvore energije ili čišće energente ili za Plomin C i slične projekte na ugljen koji u ekonomskom smislu ipak jesu najisplativiji.
Plomin C sam može proizvesti 3,5TW/s energije godišnje, koje je vrlo teško osigurati alternativnim izvorima energije. Odustajanje od Plomina je moguće, ali ima visoku cijenu, a kolika je ta cijena pokazali smo u scenarija koja smo proučili.
Most drži da bi se manjak može nadoknaditi ulaganjem u alternativne izvore energije, ali njima je jako teško osigurati velike količine električne energije. Vjetroelektrane u Hrvatskoj ukupno proizvode 810 GW/s godišnje, a trenutno je u Hrvatskoj oko 150 turbina. Da bi se nadomjestio kapacitet Plomina C trebalo bi postaviti još 640 vjetroturbina što je veliki izazov i za proračun i za ekologiju. Pritom treba imati na umu da proizvodnja iz vjetra nije pouzdana poput ona termoelektrane. Megavatsat struje iz vjetra stoji najmanje 50 eura i do 120 eura, dok cijena megavatsata struje iz termoelektrane na ugljen stoji od 38 do 55 eura. Solarna energije je daleko skuplja i cijena joj se kreće iznad 78 eura, a najskuplji oblik energije je onaj iz biomase koji stoji i do 250 eura. Podaci su to iz Njemačke koja je otišla najdalje u razvoju mreže alternativnih izvora energije. Hidroenergija koja je u Hrvatskoj izuzetno prisutna je među jeftinijim izvorima energije, a također je ekološki prihvatljiva. Njezina cijena kreće se od 30-tak eura po megavatsatu pa naviše, ovisno o hidrologiji odnosno o tome koliko kiše padne tijekom godine međutim problem čini nepouzdanost izvora energije. Alternativni izvori energije ni u jednoj državi nisu glavni izvor energije pa se stoga ne bi trebalo kladiti na tu nišu proizvodnje energije.
Alternativa za ekološke aktiviste koju nude kao bolje rješenje za Plomin C je da pogonsko gorivo ne bude ugljen već plin, ali pritom moramo uzeti u obzir da je cijena proizvodnje energije u tom slučaju znatno veća nego na ugljen i iznosi 72 eura na MW/s. Drugim riječima plinska elektrana ili bi stvarala velike minuse u poslovanju HEP-a ili bi svakog građanina Hrvatske koštala osjetno skuplje struje. Računi za električnu energiju po nekim bi se izračunima povećali za 10 do 15 posto kako bi osigurali čišći Plomin C, a ukoliko bi se odlučili forsirati alternativne izvore energije poskupljenje bi bilo i veće do 25 posto.
>> HDZ uvjerava: Plomin C neće se ugasiti, ide se u redefiniciju!
>> Litij, najvažniji materijal u bateriji, postaje nova nafta
Zar nije odluceno kako ce Krsko raditi do 2043.?