Bugarska veleposlanica o šest godina mandata

Veleposlanica Republike Bugarske dr. sc. Tanya Dimitrova diplomirala je teologiju, ima doktorat znanosti s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Sofiji te je završila studij međunarodnih gospodarskih odnosa i studij poslovne uprave.

Radila je kao novinarka, nakladnica tjednika Vrijeme, bila je predsjednica uprave nevladine organizacije Bulgaria 681 te je obnašala dužnost županice Jambolske županije, a 2012. postala je bugarska veleposlanica u Zagrebu. Jedna je od najsvestranijih diplomatkinja i diplomata koji su radili u Hrvatskoj, napisala je četiri knjige, tri znanstvene, a četvrta je vrlo popularna knjiga za samopomoć.

Za mandata je intenzivno radila na približavanju bugarske kulture Hrvatskoj, i obrnuto, a s kolegom iz Danske organizirala je i veliki fotonatječaj za kolege diplomate koji su fotoaparatima ovjekovječili prizore iz Hrvatske. Na kraju mandata, na hrvatskom jeziku, sažima profesionalne i privatne impresije iz Hrvatske.

Koliko ste zadovoljni onime što ste uspjeli napraviti?

Izuzetno sam zadovoljna svime što smo napravili za vrijeme mog mandata. Veliki kompliment mi je dao premijer Andrej Plenković kad mi je rekao da sam Bugarsku jako približila Hrvatima, a posebno sam ponosna na odlikovanje Kneza Branimira koje mi je dodijelila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

S kojih se pet dostignuća najviše ponosite?

Teško je odvojiti samo pet stvari, ali kad se zamislim, taj broj me podsjeća na pet spomenika i spomen-ploča koje smo podignuli u Hrvatskoj.

Ponosna sam na veliki broj bilateralnih posjeta na visokoj razini, razini predsjednika, premijera, predsjednika parlamenata, ministara, saborskih zastupnika, kao i stručnjaka iz ekonomskih, obrazovnih i kulturnih institucija.

Jako sam zadovoljna i razmjenom kontakata na lokalnoj razini. Mi kao tim u veleposlanstvu uvijek smo bili snažno angažirani na organizaciji brojnih koncerata i izložaba u svim krajevima Hrvatske.

Na nacionalnoj regionalnoj razini potpisali smo puno bilateralnih sporazuma iz područja gospodarstva, obrazovanja, kulture te Erazmus plus sporazuma između niza fakulteta u Hrvatskoj i Bugarskoj.

Sve su te aktivnosti doprinijele udvostručenju gospodarske razmjene kao i većoj turističkoj razmjeni.

Koje ćete nove vrijednosti ponijeti iz Hrvatske u Bugarsku?

Od Hrvata sam naučila uživati u svakodnevnim, malim stvarima. Ispijanje kave, čitanje knjige, gledanje filmova, druženje s prijateljima... Bugarska riječ za “uživam” nema istu konotaciju i koristimo je puno rjeđe. Baš mi se to jako dopalo kod vas i koristit ću vašu riječ “uživam” i sa svojim prijateljima u Bugarskoj da im prenesem komadić hrvatskog uživanja.

Mislim da Hrvati vode vrlo ugodan život, ali nisu toga svjesni.

Što ste novoga naučili u Hrvatskoj?

Na prvome mjestu to je hrvatski jezik, na kojem sam čak počela razmišljati. Zatim, svjesna sam posebnosti hrvatskih regija, pa tako dobro razumijem specifičnosti Međimuraca, Slavonaca, Dalmatinaca, Istrana i drugih.

Hrvati su vrlo ponosni na sebe kao narod, na svoje uspjehe i na sve što čine. Oni su jako vrijedni, ali isto tako se vole odmarati. Hrvatska ima svi preduvjete za to: Jadran i njegove prekrasne boje i prozirne vode, bajkoviti Velebit, divne otoke, magične slapove, pune rijeke, lijepe zelene šume, fantastičnu arhitekturu gradova, raznolike kulturne događaje.

Koliko ste znali o Hrvatskoj prije nego što ste ovamo došli 2012. kao veleposlanica? I koliko su se te impresije promijenile?

Znala sam ponešto. Čak sam i posjetila Dubrovnik prije nego što sam poslala veleposlanica, ali tek kad sam se doselila, uistinu sam naučila o Hrvatskoj. Ponajprije sam vrijeme provodila u Zagrebu i mogu reći da je Zagreb grad po mjeri i koji ima sve potrebno. A baš zato što nije prevelik, dnevno mogu obaviti puno više stvari nego u Sofiji.

Za vrijeme mandata počela sam uviđati ne samo ljepote Hrvatske nego i ono što Hrvate veseli i što ih muči. Ugodno je živjeti i raditi u Hrvatskoj, imate baš sve za život. Baš zato sam stekla velik krug prijateljstva.

Kako vidite Hrvatsku i Hrvate? Što vas je najviše iznenadilo?

Hrvati su jako vedri i nasmijani ljudi. To su primijetili i moji roditelji čim su došli u Hrvatsku. Hrvati uzmu neki period nakon upoznavanja nove osobe za procjenu i nakon što je prihvate, to je zauvijek.

To me ujedno najviše i iznenadilo. Hrvatska je predivna i raznolika zemlja. Proputovala sam gotovo cijelu zemlju i svaki dio Hrvatske nosi svoje čari. Jednako sam uživala i na obali i u unutrašnjosti.

Jeste li usvojili neke “hrvatske” navike?

Naravno. Počela sam konzumirati maslinovo ulje koje prije nisam toliko koristila, a sada znam s kojom hranom koje ulje najbolje ide. Kod nas su sasvim drugačije navike. Konobari ne nose maslinovo ulje i kruh na početku obroka. Bugari na počeku piju rakiju uz veliku salatu i to može trajati i sat vremena dok se ispričaju.

Tu sam srela dosta ljudi koji nisu znali da je šopska salata bugarska, zato što se regija oko grada Sofije zove Šopska regija.

Koje su druge zanimljive činjenice vezane za Bugarsku?

Gotovo nema Hrvata koji ne zna za bugarsko ružino ulje, koje je temeljni sastojak svakog parfema i jedno je od najskupljih na svijetu. Tako, kad ujutro stavite parfem, uzeli ste i dio Bugarske. Zatim uđete u auto i znate da ste sigurni zato što imate zračni jastuk, a jedan od njegovih izumitelja je i Bugarin Asen Jordanov.

Ako imate automatski mjenjač u autu, to je zahvaljujući drugom Bugarinu Rumenu Antonovu. Kad idete na posao i uključite računalo, trebate znati da čovjek bugarskog porijekla John Atanasov zaslužan za prvo računalo na svijetu. Prvi elektronički sat Pulsar izumio je drugi bugarski inženjer Petar Perrov.

Naravno, svakako želim spomenuti bugarsko kiselo mlijeko i našu Lactobacillus bulgaricus, osnovnu bakteriju koja se koristi za proizvodnju jogurta.

Kako ste provodili slobodno vrijeme?

Uglavnom sam putovala i pisala. To je ono u čemu inače uživam tako da sam gotovo svaki slobodni trenutak iskoristila za te dvije stvari. Uz neizbježno druženje s prijateljima, a stekla sam ih uistinu mnogo.

Napisali ste nekoliko knjiga. Što biste možda istaknuli kao ključnu stvar za uspjeh na svim razinama?

Da, u Hrvatskoj sam napisala četiri knjige – od kojih tri znanstvene. Dvije su s područja etnologije i teologije i bave se sakramentom krštenja u Bugarskoj i Hrvatskoj. Posebno se ponosim što sam dala znanstveni doprinos hrvatskoj znanosti s knjigom “Krštenja kod Hrvata katolika – sakrament i tradicija”, koju su izdali HAZU i Matica hrvatska.

Osim toga, Ekonomski fakultet nakladnik je moje knjige “Posebnosti financiranja i upravljanja projektima prekogranične suradnje”, a Školska knjiga izdavač knjige za samopomoć “365 danas”. Ključ za uspjeh je prije svega znati što konkretno želimo. Treba prvo odrediti ciljeve i onda svakodnevno raditi na tome da dođe do njihova ostvarenja. I vjerovati da se može. Rekla bih da, čim pokrenemo svoj motor, ne trebamo gubiti fokus i tražiti način i raditi na postizanju cilja.

Čim pročitamo neku self-help knjigu, jako smo motivirani, ali svakodnevni život nas tako uvuče da izgubimo motivaciju za rad. Baš zato sam koncipirala svoju knjigu kao priručnik uz pomoć kojeg nastavljamo svakodnevno raditi i stizati do cilja.

Imate li savjet za Hrvatsku i Hrvate, kako biti uspješniji?

Hrvati trebaju probuditi svoje ambicije. Dobar je primjer ovo nogometno svjetsko prvenstvo koje je pokazalo način kako ostvariti uspjeh, pri čemu je samo nebo granica.

Kako vidite nastavak svoje karijere?

Posao je diplomata predstavljati svoju zemlju u drugim državama i veselim se novim izazovima, a nadam se da će me jednog dana posao ponovno dovesti u Hrvatsku, u zemlju koja je postala moja druga domovina. Ponosim se što sam bila bugarska veleposlanica baš u Hrvatskoj.

>> Bugarska lansirala svoj prvi satelit