U Hajduku su brižno krili duge pregovore, koji su okončani u Zagrebu. Par dana nakon Dinama s Bukvom smo sjeli uz poljudski travnjak. Pogled je pucao prema onoj korner-zastavici odakle je bacao svoje navođene projektile.
Rizik se isplatio, sada je lakše Tudoru, ali i 25-godišnjem Bukvi, koji je u Poljud stigao na samom isteku prijelaznog roka, piše sportski tjednik Max!
Želio sam promjenu u karijeri
Na ruci istetoviran datum vjenčanja roditelja, latinski napisano “beskonačno”. Na leđima tetovaža s imenom brata Adisa. Kratko nam je taj bivši reprezentativac mlađih kategorija Austrije prepričao svoj put. Rođen je u Foči, ali u njegovim razmišljanjima osjeća se odgoj pravog profesionalca. Maleni Haris se s dvije godine, baš uoči ratnog vihora, s roditeljima preselio u Austriju.
- Kada sam imao dvije godine, obitelj se preselila u Austriju, to je bilo malo prije početka rata. U Linzu sam prošao školu, nogometnu akademiju, prvi klub bio mi je Pasching, pa LASK, bio sam i u Austriji iz Klagenfurta, a četiri sezone nosio sam dres Sturma - kaže nam Bukva.
Skromno je opisao svoju karijeru koja je u Sturmu dosegnula vrhunac. U Grazu je igrao za vrh, iz tih su dana ostala brojna sjećanja. Primjerice, u kvalifikacijama za Europsku ligu 2010. asistirao je suigraču Schildenfeldu za 1:1 protiv Juventusa.
- Bili su to lijepi dani, stalno smo se borili za Ligu prvaka ili Europsku ligu. Osvajao sam trofeje... Sa mnom su bili Silvije Čavlina i Gordon Schildenfeld. S Čavlinom sam razgovarao prije transfera, pričao mi je što me čeka u Hajduku.
Otkud Hajduk? Cijelu karijeru proveo je igrajući u Austriji i onda se odlučio za bitnu promjenu.
- Želio sam nešto promijeniti u karijeri, nisam više želio igrati u Austriji. Našao sam klub koji ima tradiciju, veliko ime... Hajduk je sve to. Stigao sam zahvaljujući Filipu Naranči i Ivanu Dudiću iz agencija Stars and friends, oni su zaslužni za moj dolazak.
Svjestan je da u Poljudu neće zaraditi veliki novac, ima taman za lagodan život. Ali, financije nisu bile njegov motiv.
- Znao sam da ovdje nije neka sjajna financijska situacija, ali to mi je bilo posljednje. Mogao sam potpisati i za neki klub u kojem bih više zaradio. No, tek mi je 25 godina, ima vremena za mene. Hajduk je pun pogodak, novac nije bio imperativ. Puno igrača padne kada razmišlja samo o novcu, ima i drugih stvari. Pa čim sam došao ovamo, vidio sam da cijeli grad živi za Hajduk! Svugdje grafiti, svi samo govore o Hajduku.
I baš na premijeri u bijelom dresu uvjerio se kako to izgleda, koliko se u Splitu voli Hajduk. U najvećem hrvatskom derbiju Poljud je gorio, trideset tisuća navijača stiglo je na stadion.
- Nisam nikada prije bio na Poljudu, gledao sam na internetu... Nisam mogao vjerovati da može biti onakva atmosfera kao što je bila protiv Dinama. U Sturmu smo imali super navijače, desetak tisuća na stadionu je super. Ali, ovih 30 tisuća protiv Dinama, pa još pobijediti...
Kada je iza kluba takvo navijanje, onda je teško loše igrati.
- Nisam igrao nešto posebno, drago mi je zbog asistencija, ali najvažnije je da smo pobijedili. Nije bitno tko zabija, tko asistira, važna su tri boda. I u Sturmu sam izvodio prekide, i to bez obzira na to je li došao neki novi igrač. To je uvijek bio moj posao. Svi govore da je Dinamo jak, i to je istina, uvjerio sam se u to, ali mi smo u igri za titulu prvaka. Nećemo se sakriti u toj borbi. Imam odlične suigrače, to se sve vidi na treningu. Sad je iskočio Pašalić, ali svi su dobri. Rekao bih da je naša najveća snaga momčad.
>> Tudor: Kad moji mladi igrači polete, ja ih klepnem po glavi
Već ga prepoznaju na ulici
Trener Igor Tudor na njega je ostavio snažan dojam.
- Treneri na čelu s Tudorom vrhunski su nas pripremili za dvoboj s Dinamom. Sada je najvažnije da nas ta pobjeda ne opije, jedan kiks i taj važni trijumf odmah se briše.
Igrao je na lijevoj strani, praktički na krilu.
- Mogu igrati i iza dvije špice, tu sam poziciju često igrao u Sturmu. Ma, svejedno mi je što ću igrati, ako me trener stavi na beka, i to ću igrati. Uvijek imaš 90 minuta da se pokažeš.
Već nakon derbija osjetio je što u Splitu znači biti igrač Hajduka. Na ulici ga navijači prepoznaju. Bukva živi u mirnom kvartu na splitskom Žnjanu, ali i ondje ga prepoznaju.
- Sa mnom je brat, ponekad će doći i djevojka iz Austrije. Čula je ona za Splićanke, ali zna da nema opasnosti! Mene ne zanimaju izlasci. Ma, volim i ja proslaviti, izaći ću na kraju sezone ako bude uspješna. Samo neka Hajduk nešto osvoji pa ćemo slaviti.
Djeluje iznimno ozbiljno, Bukva je rođen u Foči, ali ima germanski način razmišljanja.
- Miran sam, znam da sam među najstarijima u Hajduku. Kad sam čuo za taj podatak, malo sam se i prepao. Tek mi je 25, a među najstarijima sam!
U mlađim kategorijama nosio je dres Austrije, ima dvojno državljanstvo. Ali, imaj jedan san:
- Kada sam bio prvak sa Sturmom, bio sam na rubu poziva za reprezentaciju Austrije, ali tada sam se ozlijedio. Sada mi i nije žao zbog te ozljede.
U Poljudu ga je protiv Dinama gledao izbornik BiH Safet Sušić. Tko zna, možda se opet odluči na posjet Poljudu.
- Drago mi je da je izbornik Sušić bio tu, da me vidi. Sad sam mu i bliže, imat će više prilika da me vidi. Uh, da mi je jednom obući dres BiH! Ali, trebam spustiti kočnicu, najvažnije mi je da igram dobro za Hajduk.
Nije prvi Bukva u sportskom Splitu. Dres košarkaša Splita, nakon one tri titule prvaka Europe, nosio je Sead Bukva. Bio je veliki ljubimac Gripa.
- Znam da je bio Sead Bukva, košarkaš, pitaju me za njega, ali nismo u rodu.
Za kraj je još jednom dokazao koliko je ozbiljan. Već sada se priprema za kraj karijere, koji se još i ne nazire.
- Brat Adis studira sportski menadžment, priprema se za sportskog direktora. S njim učim, pripremam se da nakon karijere i ja upišem taj studij. Ostat ću u nogometu i nakon karijere.