Prošlotjedno obilježavanje obljetnice smrti istarskog svećenika bl. Miroslava Bulešića otkrilo je kako Crkva s malo dodatnog truda i angažmana može itekako pridonijeti imidžu naših svetaca i blaženika, koji nisu puki likovi sa svetih sličica, nego su bili živi ljudi u stvarnome vremenu, kojega su obilježili svojom osobnošću i sudbinom.
Upravo je tako prošloga tjedna postupio Hrvatski katolički radio, kada je uoči i na obljetnicu Bulešićeve smrti plasirao radijske dokumentarce, koji su i neke javne medije ponukali da pažnju usmjere prema ovome najmlađem hrvatskom blaženiku.
Miroslav Bulešić je za blaženika proglašen prije pet godina, zbog svoje mučeničke smrti 1947. kada su ga komunisti zaklali nožem u župnom uredu, nakon krizme.
Naime, vlč. Bulešić je, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, pratio je delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara na dijeljenju svete potvrde u Buzetu i okolnim župama, a u subotu 23. kolovoza 1947. godine podivljali komunisti upali su u župnu crkvu u Buzetu kako bi spriječili krizmu, pa je Bulešić svojim tijelom branio svetohranište s Presvetim oltarskim sakramentom. Komunisti su počeli s prijetnjama ubojstvom, koje su i počinili sljedećeg dana, nakon krizme u Lanišću.
Dr. Ukmar je u službenom izvješću za biskupski ordinarijat u Trstu napisao: “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se k župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko 11 sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju.
Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”.
Vlč. Bulešić imao je tada 27 godina i sada je u tijeku kauza za njegovo proglašenje svetim. Kad je proglašen blaženim u nekim se zajedljivim crkvenim krugovima govorilo kako je to vatikanska kompenzacija naivnoj istarskoj crkvi za otimanje Dajle, u aferi s talijanskim benediktincima iz 2011. po načelu “mi vama sveca, a vi nama imovinu”.
Ako je tada i bilo tako (a poslije se vidjelo da baš i nije što se Dajle tiče), trampa je itekako uspjela, jer Bulešićeva popularnost raste iz godine u godinu i sve je više štovatelja i zagovornika tom najmlađem hrvatskom blaženiku. Pa bi se Crkvi, po tome načelu, možda isplatilo i rasprodati nešto svoje imovine i uložiti u promidžbu svetaca. Isplativost je zajamčena, a napose vječna. Prošlotjedni Bulešićev primjer to jako dobro potvrđuje.
>> Pogledajte video najvećeg sajma u Hrvatskoj
Žao mi je što autor, umjesto o računima sa Dajlom i bez Dajle, nije napisao da je blaženi Miroslav Bulešić bio član Komisije koja je na Pariškim mirovnim pregovorima, gdje Titovi partizani i političari nisu imali pristup, dokazivala i dokazala zašto je Istra hrvatska. Upravo je to prevagnulo kad je odlučeno da se Istra priključi matici zemlji. Baš tog i takvog svećenika su komunisti zaklali kao mlado janje. Velečasni Bulešić je jedan od šesto i nešto svećenika, bogoslova, radovnika i redovnica koje su komunisti i partizani ubili a da nikada nitko nije odgovarao za njihova ubojstva. Trebalo je to znati i Kusićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću. Zato bi bilo dobro da Vijeće održi još jedan sastanak u Svetvinčentu i da prije sastanka uđu u župnu crkvu gdje se nalazi grob blaženika. Da obiđu oko oltara i pogledaju reverendu isparanu nožem "humanista", da pogledaju tragove krvi sačuvane na žbuki. Da stanu kraj groba blaženika i da u miru razmisle o svojim odlukama. To bih isto preporučio svim članovima IDS-a a posebno oficirskoj djeci koja vode Istru. Da vide da postoji još jedna, drugačija Istra u kojoj žive i Istrani a ne samo Istrijani. Vjerujem da bi nakon toga Istra bila ipak nešto drugo nego što je danas. Posjet grobu blaženoga Miroslava donio bi mnoga čudesa.